Želite li svoj novac davati Katoličkoj crkvi? Ako želite, odlično: Kaptol dobiva dio vašeg poreza. No, što ako ne želite? Tada ste nemoćni, i vjerojatno sliježete ramenima: nitko vas nije tražio dopuštenje, a država vaše pare svejedno daje nekome kome ne bi smjela. Novac možete uskratiti samo ako prihvatite kaznu: odbijete li platiti porez – a niste jedan od sramotno zaštićenih utajivača – učas će vas ovršiti. Kad biste se zainatili, tko zna kamo bi to odvelo. Iz takve je upornosti rođena građanska neposlušnost: polovinom 19. stoljeća, američki moralist Henry David Thoreau odbio je platiti porez, jer nije htio financirati vladin rat protiv Meksika i podržavanje ropstva. Završio je u zatvoru. Istina, samo na jedan dan – ali ne zato što je popustio, nego zato što je netko platio dug. Do danas se ne zna tko je to točno bio; nagađa se da je veliki filozof Ralph Waldo Emerson. Thoreau je potom napisao »Građanski neposluh«, esej koji je začeo epohu građanske samosvijesti i nenasilnoga otpora: epohu Gandhija, Luthera Kinga, šezdesetih, srpskih Žena u crnom, hrvatskih prosvjednika protiv deložacija i Tuđmanova bosanskog rata...
A li to je druga priča. Ako, dakle, ne želite da država vaš novac daje Katoličkoj crkvi, podržat ćete najavu Hrvatskih laburista da najesen Saboru predlože zakon o drukčijem financiranju vjerskih zajednica. Unaprijed, dakako, osuđeno na propast: HDZ je političko krilo Kaptola, a SDP uzmakne čim se biskupi prihvate mikrofona. Laburisti, pak, imaju svoje razloge: zastupnik Nikola Vuljanić otvoreno priznaje kako im je važno prikazati se strankom ljevice. Svjesni su, dakle, da stvar propada, ali oni će, eto, ispasti hrabri. Sve u svemu – zanimljiva i naizgled prodorna, ali uistinu jalova inicijativa.
A opet, vrijedi pokušati. Osobno, ovaj potpisnik ne želi svoj novac davati Katoličkoj crkvi. Dao bi ga, štajaznam, manjinama, mirotvorcima, humanitarcima, ekolozima, joginima, muzičarima, amaterskom sportu – ali Katoličkoj crkvi ne bi. Nisam, međutim, ni Thoreau – ne želim da me vlastita djeca posjećuju u zatvoru. Građani koji ne žele slavu hapsa zbog vlastitih uvjerenja, moraju pronaći institucionalizirane načine da promijene nepravdu, ideologiju i represiju. U ovome slučaju, dakle, podržati inicijativu laburista.
Ali neka i oni izvuku figu iz džepa. Znaju da u Saboru nemaju šanse – ali kako je s referendumom? Zašto ne objave prikupljanje potpisa za referendum o promjeni ugovora s Vatikanom? Zašto s ljevice ne pariraju desnome referendumskom tsunamiju? Nisu se sjetili, ili strahuju da ne bi dovoljno ljudi potpisalo? A kako znaju da ne bi? Pretpostavljaju li da građani – uključujući i smjerne katolike – ne razumiju da je postojeće financiranje crkve duboko nepošteno, trgovina države i crkve na štetu pojedinca? Stranke ne bi smjele potcjenjivati birače. A čak i da ne skupe dovoljno potpisa – pa i stotinjak tisuća nešto znači, zar ne? Skupljajte, dakle, laburisti, potpise – mogli biste vodu pretvoriti u vino.
