DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Recenzija romana Vrijeme seksa u doba nevinosti Drage Hedla: Autoažuriranje života


  Recenzija Marine Mađarević           Marina Mađarević           01.04.2019.         1616 pogleda
Recenzija romana Vrijeme seksa u doba nevinosti Drage Hedla: Autoažuriranje života

Promišljanje o onome što je bilo ili što je moglo biti u nas, slabe ljude koje (riječima japanskoga književnika s američkom adresom Harukija Murakamija) „sjećanja griju iznutra, ali nas i jako bole“, najčešće unosi nemir. U slučaju snažnijih karaktera ponekad se ta sklonost promišljanju o prošlosti, nostalgija i traganje za odgovorima pretvore u umjetnost.

Svjedok jedne takve uvjerljive umjetničke priče je i nagrađivani osječki novinar i književnik Drago Hedl koji je, nakon uspješnih romana Donjodravska obala, Izborna šutnja i Ispovjedna tajna, objavio svoj četvrti roman intrigantnoga (za naše provokaciji nesklono podneblje možda i preintenzivnoga?) naslova Vrijeme seksa u doba nevinosti. Njegov novi roman poigrava se čitateljima nudeći im zagonetan i nepotvrđen ugođaj autobiografskog teksta, o čemu svjedoče i privatne fotografije autora otisnute na unutrašnjim koricama romana. Hedlov angažirani pripovjedač u prvoj osobi te načini pripovijedanja zatiču se na književnim temeljima Prousta, Krleže i već spomenutoga Murakamija. Roman odiše duhom refleksivnoga protagonista, vještim pripovijedanjem i potragom za izgubljenim prijateljima, ljubavima i uspomenama.

Ne može se reći da pripovjedač, simbolično nazvan Drago Kenig, traga za eliksirom sad već proživljene mladosti: njegov smjer obvezuju prostori i vrijeme koji se organizirano izmjenjuju. Drugim riječima, ovaj roman potrage svojevrsno je traženje samoga sebe, zametnutoga „ja“ smještenoga na inspirativnim putovanjima kroz različita razdoblja (između šezdesetih godina dvadesetog stoljeća te milenijskih godina) i različite prostore (od Osijeka preko Praga do Amerike), uz pronalazak cilj putovanja u činjenici da je cijeli život samo – autoažuriranje.

Ovaj tekst obasjan je i svakodnevnim ljudskim propitivanjima: odrastanjem, seksualnošću, obiteljskim odnosima, nostalgijom iseljenika i nostalgijom povratnika, čežnjom za nečim/nekim ostavljenim u prošlosti, izdajom prijatelja, ljudskim lutanjima unutar vlastitih želja i mogućnosti, nepravdom, društvenim stanjem (koje se odlično ogleda u naizgled silogističkim rečenicama: „Imam sve, a nemam ništa. (…) Prije je bilo bolje. (…) Nismo imali ništa, a sve je bilo naše.“).

U opisima prostora i vremena na trenutke se može osjetiti reportažni karakter teksta, a tečnost rečenica, lakoća pripovijedanja i retrospekcija (pa i povremena introspekcija kojom pripovjedač čitatelju pruža uvid u svoj emocionalni kubus) privući će kako iskusniju čitateljsku publiku koja je živjela život nalik Kenigovu, tako i novodopsku publiku čije čitateljske želje sežu dalje od mainstream (netom strane) literature. Ukupan dojam romana, iz nekog nejasnog razloga, odzvanja stihovima Kenigu bliskih godina: „Jedna mladost, jedan svijet nade raste tiho u srcu tvom, drugi za te ovaj svijet grade s malo prave istine u tom…“ (Josipa Lisac, O jednoj mladosti).

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Recenzija Marine Mađarević



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: