Poznati fotograf i televizijski i filmski snimatelj Šime Strikoman (rođen 1957.) povodom 770. obljetnice prvog pisanog spomena Virovitice. fotografirao je za ciklus «milenijska fotografija» više od tisuću Virovitičana koji su se okupili na mostu ispred Dvorca Pejačević. Bila je to petnaesta milenijska fotografija i druga na kojoj su fotografirani stanovnici jednog grada. Svakako najznačajniji dio programa Rokova i jedan od događaja koji će konkurira za Događaj godine u Virovitici. Prvu milenijsku fotografiji Strikoman je snimio 2001. godine u Vodicama kada je na rivi fotografirao tisuću Vodičana.
O projektu «milenijska fotografija» razgovarali smo s tim akademskim snimateljem (diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji za kazalište, film i TV u Zagrebu, u klasi profesora Nikole Tanhofera) uoči virovitičkog snimanja u prekrasnom vrtu caffe bara Boom i nakon cijele te priče na terasi Melona.
- Drago mi je što su me Virovitičani pozvali da ih fotografiram. Jako sam zadovoljan snimanjem, okupilo se puno ljudi, vrijeme nas je poslužilo, a raspoloženje je bilo odlično – rekao je na početku razgovora Strikoman.
NISAM MISLIO ŠIRITI PRIČU
NET: Kako je nastala ta vrlo neobična ideja, da tisuće ljudi okupite na jednom mjestu i da ih ovjekovječite vašim fotoaparatom?
STRIKOMAN: Želio sam o Vodicama u čast prelaska u novi milenij napraviti knjigu, Terru Croaticu, ali samo od te ideje odustao ponajprije iz financijskih razloga. Odlučio sam se za samo jednu fotografiju na kojoj bi bili svi mještani Vodica. Na snimanje je došlo 1036 Vodičana, izostalo je njih nekoliko. Došli su svi, od najmlađeg stanovnika, pa do onog tada najstarijeg. Svoje sumještane snimio sam zahvaljujući vatrogasnoj dizalici, iz ptičje perspektive, s pedeset metara visine, a cijeli je događaj zabilježila i televizijska ekipa CNN-a. Nakon mještana Vodica snimio sam sve Krešimire i Krešimirke u Šibeniku a povod je bio postavljanje spomenika kralju Petru Krešimiru IV. 2001. godine. Onda sam fotografirao 97 čuvara Kristova groba, »žudija« iz Vodica, Metkovića, Vrlike, Murtera, Betine, Tisnog i Prvić Šepurine, na Uskrsni ponedjeljak 2001. godine, pa tisuću bikera na vodičkoj rivi, tisuću planinara koji su pohodili najviši vrh Republike Hrvatske na planini Dinari, na 1.831 m nadmorske visine, gdje je održan i koncert vodičke glazbe, dvije tisuće Janjevaca koji su prošle godine u Kistanjama proslavili 700. obljetnicu prvoga spomena župe Janjevo te tisuću učenika Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera i 9. zagrebačke gimnazije koji su pozirali na Trgu bana Jelačića u Zagrebu zajedno sa svojim učeničkim radovima – replikama škrinjica.
NET: Čudno je fotografije snimane kasnije, nakon Vodica 2001. godine, također nazivati milenijskima. Jeste li nakon prve takve fotografije planirali ciklus ili je to došlo spontano?
STRIKOMAN: Ne, nisam mislio širiti prču. Gospodin Petar Gardijan, profesor marketinga na Visokoj školi za turizam u Šibeniku rekao da to treba ponavljati i savjetovao mi je da treba ići dalje, ne stati. Predložio je da se i sve ostale fotografije nazovu milenijskim iako to više nije milenij. Na kraju, milenij znači tisuću, a ja na fotografijama imam tisuću ljudi. Sada je već naziv milenijska fotografija postala pojam za fotografiju na kojoj ima puno ljudi.
NET: Jeste li zadovoljni tim fotografijama. Kako su one prihvaćene?
STRIKOMAN: Zadovoljan sam naročito zbog toga kako je to odjeknulo u javnosti. Napraviti djelo koje ljudi primijete i koje doživljavaju za jednog autora je to velika stvar. Gdje god se krećem ljudi me pitaju za nju i javljaju mi se s idejama. Ja ih strpljivo poslušam, razmislim i često realiziram.
Pitaju me kako mogu okupiti toliko ljudi na jednom mjestu. Evo, u svakom gradu ima ljudi koji to prepoznaju kao vrijednost, dođu do mene i zajedno realiziramo takve fotografije. Ovdje me je pozvao moj dobra prijatelj Miran Hajoš, on je organizirao logistiku, učinio sve da bude baš onako kako treba biti.
RAZMIŠLJAM O KNJIZI I IZLOŽBI
NET: Hoćete li ih na kraju sve skupiti i izložiti? Razmišljate li o knjizi?
STRIKOMAN:Milenijske fotografije najviše volim vidjeti na posterima velikog formata. Ljudi koji su nafotografijama to dobiju na poklon. Prva milenijska fotografija se već nalazi i u udžbenicima za hrvatski jezik u petom razredu i mislim će ona kao pojam ostati zapamćena u povijesti hrvatske fotografije.
Razmišljam i o knjizi i o izložbi. Izložba bi trebala biti u velikom prostoru, recimo umjetnički paviljon u Zagrebu, gdje je moguće izložiti fotografije ogromnih dimenzija, bar pet puta pet metara.
NET: Gdje snimate sljedeću takvu fotografiju? Kad mislite staviti točku na taj projekt?
STRIKOMAN: Na početku festivala Zlatne žice Slavonije u Požegi trebao bih snimi tisuću ljudi koji će u ruci imati čaše natočene vinom. Oni će meni nazdraviti kad ih budem snimao s dizalice.
Za završetak tog projekta, iako me prijatelji uvjeravaju da trebam ići dalje, pa čak i u svijet,
planiram fotografiju gdje bi tisuću fotografa i fotoreportera ili amatera s fotoaparatima snimalo mene, a i ja njih. To bi bila još jedna fotografija koja bi sigurno u odjeknula i van Hrvatske, mediji bi to objavili kao što su i ovu prvu kada je CNN to prepoznao i pustio kao vijest.
NET: Knjige Terra Croatica još je jedan Vaš vrlo uspio projekt?
STRIKOMAN: Riječ je mapama fotografija na određenu temu. Do sada je izašlo 11 takvih knjiga. Nedavno sam objavio knjigu o vinu u Kutjevu. Tamo sam radio više od godinu dana i snimao sve što se dešava u vinogradu. Ovih dana izašla je knjiga «700 stoljeća Janjeva». To sam radio vrlo studiozno, putovao na Kosovo, u Dubrovnik, Zagreb, Kistanje i Mariju Bistricu To mi je do sada najkompleksnija mapa fotografija.
NET: I na kraju, niste prvi put u Virovitici. Osim Mirana Hajoša imate ovdje još kolega i dobrih prijatelja. Sjećate li se Vašeg prvog susreta s Viroviticom?
STRIKOMAN: Da osamdeset i neke sam za Start, tada vrlo popularan i izuzetno kvalitetan magazin radio temu o šećerani. Bili su neki veliki problemi o toj firmi. Mislim da je to gospodinu Miodragu Šajatoviću, vašem Virovitičaninu bio prvi tekst za Start. Pohvalio me da sam napravio dobre fotografije i da su ljudi odlično reagirali kada su ih vidjeli u novinama.
Bili smo studenti. Sada nakon 25 ili više godina rado se sjećamo tih trenutaka. Puno sam radio i s Dubravkom Tomeković u Poletu i sad u Glorioji.
Ovo što sam ovih dana vidio u Virovitici je odlično, tisuće ljudi na ulicama prava fešta…
