U debeloj sjeni prenapuhanog značaja predsjedničkih izbora i nipošto bezazlenih javnih prepucavanja premijera Zorana Milanovića i jednog od kolovođa prosvjeda branitelja Đure Glogoškoga, ostaje potencijalno vrlo ozbiljan sukob hrvatskih gradonačelnika i hrvatske Vlade zbog sniženog poreza na dohodak, čime automatizmom i prihoda lokalne (samo)uprave. Najobičnija i očekivana kuknjava čelnika gradova i općina posljednjih se dana Stare i prvih dana Nove godine pretvorila u neuvijeno izraženu prijetnju njihove tužbe Vlade Ustavnom sudu.
„Čuvar“ zagrebačke gradske blagajne iliti financijski šef metropole Slavko Kojić najavio je i to prigodom usvajanja proračuna za 2015. na gradskoj skupštini kao jednu od mogućnosti u pokušaju da vrate izgubljenih gotovo 500 milijuna kuna po osnovi nižeg poreza na dohodak. Manje ili više izravno dosad je u tomu dobio podršku čak i nekih gradova u kojima je na vlasti koalicija istovjetna ili barem slična onoj na državnoj razini, s SDP-om kao predvodnikom. Split zbog ovoga poteza Vlade gubi 50-ak, nešto manje milijuna kuna Rijeka i tako redom sve do manjih općina koje gube stotine ili desetke tisuća kuna. I dok jedni izlaz iz takve situacije vide u rezanju dijela manje važnih razvojnih ili redovnih komunalnih zahvata, drugi se, opravdano ili ne, plaše i samoga funkcioniranja lokalne samouprave.
Vlada popušta, gradovi pritišću
Vlada je, podsjetimo, iznos osobnog odbitka povećala s 2.200 na 2.600, za umirovljenike s 3.400 na 3.800 kuna, podigla je i osobne odbitke (olakšice) za uzdržavane članove obitelji te vza građane s područja od posebne državne skrbi. Prag najvišega poreza na dohodak (40 posto) diže se s 8.800 na 13.200 kuna, dok je novi minimalac od 3.029,55 kuna neoporeziv. Ugrubo rečeno, to znači i mogući rast neto plaća u rasponu od 50-ak (za one s minimalcem) do 1.000 i više kuna (za one s plaćom višom od 11.000 kuna.
I dok je to među građanima prihvaćeno kao dobrodošao rast plaća, čime i standarda pa makar i minimalni, čelnici lokalne uprave odmah su to dočekali na stražnjim nogama. Prepoznavši u tomu i pad svojih izvornih i izravnih prihoda, najavili su moguće probleme u funkcioniranju gradova ili općina. Nekima od njih nije dugo trebalo da, uvijeno u glasna promišljanja mogućih kompenzacija rečenih gubitaka, kao jedan od izlaza najave i potencijalno poskupljenje komunalnih usluga
- Ciljevi takvih poteza bili su i ostali vrlo jasni, po našemu mišljenju opravdani i razumni – smanjiti porezni pritisak na poduzetnike, a građanima omogućiti rast plaća koje će, većom kupovnom moći i potrošnjom, makar i minimalno dodatno potaknuti razvoj gospodarstva, kazao nam je prije dvadesetak dana ministar financija Boris Lalovac. Računali smo i s poskupljenjima komunalija, kao mogućom reakcijom lokalne uprave, našto ne možemo utjecati, ali smo im zato limitirali poreze i prireze. Ne pomogne li to, nećemo se libiti ni dodatnog snižavanja poreza na dohodak.
Skuplje komunalije, viši prirezi …
No događanja „na terenu“ pokazuju da se lokalna samouprava ne misli predati bez „ispaljenoga metka“. Tako se već može čitati o rastu cijena odvoza otpada ili drugih komunalnih usluga, neki su, ako je vjerovati medijima, usprkos Lalovčevim limitima, podignuli i stope prireza. Ali, kako su izračunali da im ni to u konačnici neće pomoći da nadoknade gubitke, sve su skloniji uvodno spomenutoj Kojićevoj najavi sudovanja s Vladom na Ustavnom sudu.
Zasad je izostala reakcija iz Banskih dvora, valjda čekaju da gradonačelnici svoju prijetnju i ostvare. I to nas ne bi trebalo zabrinjavati. Ali bi izostanak one druge reakcije koju, zasad uzaludno, čekamo otkako je SDP-ova koalicija prije tri godine došla na vlast – reorganizaciju s ozbiljnom redukcijom lokalne (samo)uprave. Očekivanu pomoć Ministarstva uprave i ostalih nadležnih resora u tomu nam je potvrdio i sam Lalovac. No, zasad sve ostaje na konstatacijama i obećanjima. Petstotinjak općina i 130 gradova, sa svom silom nepotrebnih činovnika, nerijetko stranačkih uhljeba koje tako nagrađuju za politički angažman, luksuz je kakav si ne priušte ni bogata Njemačka, Švedska ili Švicarska. Ali si zato priušti siromašna Hrvatska, sa samoga začelja ekonomskih pokazatelja u Europskoj uniji.
Izvor: Objektiv
