Deseti dan prosvjeda je iza radnika bivše KIO Keramike. Kako sami kažu, svaka nova noć dežurstva sve je hladnija, kišovitija, maglovita, a ni dani nisu lakši. Šator lagano propušta vodu, papirnate maramice postaju glavni "rekvizit", ali radnici ostaju nepokolebljivi.
- Odustajanja nema, tu smo koliko bude trebalo! I dalje smo u iščekivanju mnogih stvari, od dolaska Stipe Mesića do najavljenih i obećanih rješenja. Plan puta za Zagreb je sastavljen - u četvrtak putujemo, planiraamo dolazak oko 9 sati. Prva lokacija bit će Ministarstvo rada i poduzetništva, zatim idemo pred zgradu HBOR-a te na kraju pred Sindikat EKN-a! Ostavili smo, naravno, prostor ako nas netko u Zagrebu bude želio dočekati i ako se u hodu dogovorimo za odlazak na još pokoju lokaciju visokih državnih institucija. Prema našoj procjeni, na put će oko 120 radnika, a put do Zagreba platit će nam Udruga umirovljenika grada Orahovice kojoj od srca zahvaljujemo kao i, naravno, još jednom, svim građanima, udrugama i tvrtkama koji nas podržavaju na bilo koji način. Također moram zahvaliti još jednom svim novinarima koji nas prate - kaže tajnik Udruge djelatnika i vjerovnika bivše KIO Keramike Marijan Vučinić.
Radnici se u šatoru izmijenjuju, oni prehlađeniji odu nakratko kući po potrebni odmor, drugi dolaze i tako u krug. Borba traje pa iako im se ponekad čini da čekaju Godota, vjeruju da će on ipak doći.
"Živimo od invalidnina"
Jasna Odobašić (51) iz Crkvara, orahovačkog prigradskog naselja, majka je tjelesno invalidne Kristine (27) i osnovnoškolke Martine (14), a suprug je zbog teže bolesti u invalidnoj mirovini. "Svaki dan je sve teže, ali nećemo odustati. Znamo da se borimo za svoje i to nas drži. Preživljava se nekako iz dana u dan, na selu se uvijek nađe ponešto za prodati, ali što je, tu je. Trenutno živimo od invalidnine starije kćeri i male muževe. Ipak, vjerujem kako bolji dani za nas ipak dolaze", kaže Jasna.
