Banner
Beroš: Epidemiološka situacija dobra, no okupljanja mogu pogoršati stanje
DHMZ: Pretežno sunčano i vruće, popodne mogući pljuskovi
Više turista nego cijele 2020., iznos fiskaliziranih računa bolji od 2019.
Sudarila se dva teretna vlaka kod Križevaca, ozlijeđen strojovođa
Prijatelji životinja: Pripazite gdje ostavljate životinje na čuvanje
Još dvije braniteljske udruge osudile istup Vučemilovića i podržale Medveda
Plenković ponovno pozvao građane na cijepljenje

  Priroda društva

Radni delikt i planska ekonomija

  Davor Suhan/Moja Rijeka           14.10.2016.         703 pogleda
Radni delikt i planska ekonomija

Raditi se mora, kao i učiti. No sve u granicama humanizma i renesanse, kako bi se radni ljudi, studenti i đaci na kraju dana osjećali tjelesno relaksirani i duševno ispunjeni, a ne iscrpljeni radnom satnicom koju je nečiji mali mozak, umjesto ljudskoj prirodi, prilagodio tržišnoj ekonomiji.

To znači da treba razgraditi društvene odnose i takvu poremećenu radnu svijest vratiti u normalno stanje. Doduše, nije nužno vraćati se u socijalizam, ali uvesti radni delikt, u ime kapitalizma sa ljudskim licem,  nešto je o čemu bi valjalo ozbiljno porazmisliti.

Na prvi pogled možda izgleda grubo, čak i brutalno marksistički, ali nastavimo li dalje ovako, za pola stoljeća potpuno ćemo zakržljati – emotivno, mentalno i duhovno. Jer nema se vremena rasti.

Zato jedini humanistički izlaz iz ovog nazadujućeg stanja vidim u humanoj restrikciji prava na rad: strogoj zabrani prenošenja radnih sati u slobodno vrijeme.

Isti zakon trebalo bi primijeniti u gospodarstvu i obrazovanju, gdje su potrebe za promjenom više nego očite. Puno se radi, a malo zarađuje; previše uči, a malo razumije.

Na svu sreću postoje u svijetu osviješteni menadžeri i prosvijetljeni učitelji koji su svojim radnicima i učenicima ograničili obavezan rad i školsko učenje. Negdje na šest, a negdje na četiri radna i nastavna sata – bez prekovremenih normi i domaćih zadaća.

I, gle čuda. Produktivnost je porasla, a ocijene se popravile – u apsolutnim vrijednostima i u relativnom prosjeku.

Ali ova čudesa treba implementirati u gradiva fakulteta, pa onda na niže, i zaostale dogme – koje nas uče da je vrijeme novac, a ponavljanje majka znanja – proglasiti praznovjerjem.

No ako se to nekome čini teško ostvarivim, postoji i lakši, prirodniji put.  Dovoljno je samo dnevni raspored sati  prilagoditi hijerarhiji ljudskih potreba prema teoriji Abrahama Maslowa:

  • Fiziološke potrebe – 6 sati spavanja
  • Potrebe za sigurnošću – 6 sati rada/učenja
  • Potreba za ljubavlju – 6 sati druženja
  • Potreba za poštovanjem i samo poštovanjem – 6 sati posvećenosti sebi
  • Potreba za samoostvarenjem – svih 24 sata biti svoj

Ovo je u biti sama esencija teorije i prakse  planske ekonomije. Čista karma joga: Miran san i oslobođenje kroz rad – gospodarski, kulturni i duhovni.

Suprotno tome, tržišna ekonomija daje samo naglasak na radu (kao potrebi za ekonomskom sigurnošću), a što se tiče ostalih potreba radnik se tijekom dana nema vremena niti popiškit, a kamoli zadovoljit neke više motive rasta.  

A da se mi ipak malo vratimo u rikverc?

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva