Pucao mu u grudi presrevši ga na šumskom putu

ČAČINCI, 25. travnja – Nitko ne zna što je četrdeset petogodišnjeg Ivana Jusupa nagnalo da u nedjelju navečer oko 20.30 sati puca u svog susjeda, prijatelja i poslodavca Josipa Budišu. Presreo ga je u Pušinama, na šumskom putu, petstotinjak metara od ceste od Čačinci – Jankovac i u njega pucao puškom ručne izrade. Pogodio ga je u grudi, a od zadobivenih ozljeda preminuo je na licu mjesta.
- Policija je došla do po mene oko 10 sati. Rekli su mi da je mi je brat ubijen i da pođem s njima radi identifikacije. Navodno je brat u šumskoj baraci tražio Ivana zbog nekog duga. Kako ga nije našao vraćao se nazad u Čačince. Ivan je istrčao pred auto, zaustavio ga i pitao: Jel mene tražiš?» I onda opalio. Josip se vratio u auto, upalio i krenuo, ali je brzo sletio s puta i umro – govori nam Josipov brat Ivan.
Josip Budiša je radio kao «kirijaš». Imao je prijavljen obrt i posao mu je dobro išao. S obitelji, suprugom Jelenom i kćerkom Majom, teško bolesnom djevojčicom živio je u Čačincima u Glavnoj ulici broj 21, kamo se iz Banja Luke doselio 1993. godine.
- Juspova kuća je odmah do naše ali je više živio tu kod nas jer nikog nije imao, ni žene ni djece, a kuća mu je u ruševnom stanju. Da nije nas umro bi i od gladi i od žeđi. Znao bi doći kada ga je uhvatila alkoholna kriza i reći: «Brate pomaži» – Josip mu je uvijek pomogao. Kad je jednom dobio batina i završio u bolnici nitko drugi ga nije išao posjetiti osim Josipa. Uvijek je mu je pomagao zato je Ivan i govorio Josipu: «Ja nemam brata, Ti si moj brat». Zašto je to učini, ne znam. Ne znam ni jesu li imali kakve razmirice – rekla nam je Josipova supruga Jelena dan poslije ubojstva.
Prema njenim riječima Josip je Ivana doista volio kao brata. Opraštao mu je nepodopštine pa i onu kada je znao ukrasti vrijedne alate i prodati za dvije litre rakije.
- Josip je tog popodneva bio raspoložen Rekao mi je da ide u šumu po Ivana. A sada ga više nema. Ubijen je. Pobjegao je iz Banja Luke da ga tamo netko ne ubije, a evo što je doživio, sada kada se skrasio i stekao kuću – suznih očiju govori gospođa Jelena i dodaje kako ne zna kako će sada otplatiti kredite jer, budući se morala 24 sata brinuti o kćerki, nigdje nije radila.