Procjena posljedica svakog pojedinačnog teksta na čitalačku publiku, osnovni je korektiv moje osobne novinarske autocenzure. U tom pogledu često mi se pojave i neke profesionalne dvojbe. Jedna od najvećih s kojom se susrećem od samog početka javnog djelovanja u ulozi pisca kolumniste vezana je uz pitanje obrade tema velikih svjetskih zavjera: Treba li pisati o njima ili radije širiti spoznajne metode interdisciplinarnih koncepata koji razvijaju otpornost ljudskog uma na vanjske manipulacije?
Kojoj vrsti tematskog sadržaja dati prednost?
Obzirom na veoma sofisticiranu tehnologiju psihološke i mentalne kontrole ljudi koja ulazi u domenu znanstvene fantastike, sve više sam siguran da prednost pripada ovoj drugoj vrsti.
Razlog tome leži u činjenici da je tehnološki razvoj ovog oružja dostigao takvu visoku razinu učinkovitosti da već i samo saznanje o tome može u ljudima pobuditi osjećaj straha i beznađa, čime se gubi smisao same informacije. Stoga je i daleko razumnije cijeloj ovoj vrsti problematike prići s druge strane – to jest sa stanovišta obrane.
No prije nego se počnemo uspješno braniti svakako je potrebno prihvatiti činjenicu da takva oružja doista postoje. Riječ je o skupu svih modernih tehnologija koje se koriste u cilju utjecaja na promjenu stanja ljudske svijesti, poznatim pod zajedničkim imenom „psihotronika“.
Začetak njihovog razvoja započinje još sredinom prošlog stoljeća u SAD-u, a početkom osamdesetih psihotronika kao zaseban nastavni kolegij ulazi u redovan program vojnih akademija država Varšavskog pakta.
Dakle nije riječ o nikakvoj egzotičnoj tehnološkoj tajni. Programiranje ponašanja i stavova u širokoj populaciji, kontrola građanskih nereda, programiranje i poticanje želje u ponašanju, osiguravanje poslušnosti i lojalnosti, definirani su ciljevi danas javno poznatih vojnih znanstvenih eksperimenata sa uspješnom laboratorijskom i terenskom izvedbom.
No obzirom da je riječ o zabranjenoj vrsti oružja, njihova primjena, kao i svi znanstveni projekti vezani uz njihov razvoj ostaju i dalje u domeni strogo čuvane vojne tajne.
Koliko, gdje i kada se krše ova pravila možemo samo nagađati. No čini mi se da je važnije od tog saznanja shvatiti razmjere učinka i moguće posljedice ove opasne igre te sukladno tome razviti strategiju (općenarodne) obrane.
Osim konvencionalnih tehničkih sredstava, u vidu radarskog ometanja prijetećih signala, učinkoviti način zaštite od ove vrste oružja je primjena unutarnjeg mentalnog štita koji neutralizira njihov učinak. Samo nekoliko minuta vođene kontemplacije unutar aktivnog sastava oružanih snaga u stanju je poništiti svaku vrstu negativnog utjecaja psihotroničke tehnologije bazirane na modulacijama elektromagnetskih valova koji interferiraju sa moždanim procesima.
Psihotronička konferencija održana u Pragu 1973., rasvjetljujući znanstvene aspekte daljinske kontrole moždanih aktivnosti, aktualizirala je stratešku potrebu svjesnog kultiviranja psihičke i mentalne prisebnosti sa stanovišta uspostave aktivne fiziološke zone obrane.
Stoga svaki poziv na razum u masovnim demonstracijama političkog i socijalnog bunta treba shvatiti kao ozbiljan apel na protokol savjesti, čime se jačaju temelji demokratske kulture i stvara snažna kolektivna radarska zaštita od svake vrste psihotroničke agresije.
Senzibilizirati javnost na ovu vrstu samokontrole postaje i obveza samih teoretičara zavjere.
