Bernardić: Sanader je ratni profiter, a HDZ je uvijek bio i ostao isti
Sinčić: Presude Sanaderu su mizerne, poručuju da se kriminal isplati
DHMZ: sunčano, na Jadranu će jaka bura slabjeti
U povodu Dana darivatelja krvi nagrađeno 76 jubilarnih darivatelja
Izdana građevinska dozvola za drugu fazu Sustava navodnjavanja Kapinci-Vaška
DZS: Prošle godine 26 posto Hrvata bilo u opasnosti od siromaštva
Sabor ovoga tjedna o mirovinskoj reformi, novim udžbenicima

Prvo cjelovito izdanje romana Sin orkana Franje Fuisa


  Fra Ma Fu           Tomislav Čegir/Vijenac           28.07.2018.         648 pogleda
Prvo cjelovito izdanje romana Sin orkana Franje Fuisa

Podatak da je stotinu deset godina nakon rođenja Franje Fuisa, ali i točno sedamdeset i pet godina nakon njegove smrti i objavljivanja romana Sin Orkana, zagrebački nakladnik Art 9 objavio prvo cjelovito izdanje toga književnoga djela, sasvim je dovoljan povod kratkoga propitivanja života i stvaralaštva istaknutoga hrvatskog kulturnog djelatnika - piše Tomislav Čegir u Vijencu.

Rođen u Virovitici 1908, Franjo Fuis već se zarana odlikovao nemirnim i pustolovnim duhom, pa se već s trinaest godina priključio putujućem cirkusu i u sljedeće četiri godine proputovao dio jugoistočne Europe. Po povratku kratko je boravio u Zagrebu da bi se potom prijavio u dočasničku mornaričko-pilotsku školu u Boki kotorskoj. Tamo je naučio pilotiranje, radiotelegrafiju i meteorologiju, a počeo se baviti i pisanjem.

U početku pisao je i objavljivao pjesme, a njegova je prva tiskana priča Ubogi Vanja. Godine 1934. Fuis se zaposlio kao novinar zagrebačkog lista Novosti. Započeo je niz tekstova pod naslovom Na strmini bijede, reportaže o ljudima na marginama društva, pogođenim gospodarskom krizom 1929. I sam odjeven poput njih, družio se s njima, uranjao u njihovu egzistencijalnu bijedu, a oblikujući skupljene podatke u reportaže služio se pseudonimom Fra-Ma-Fu i zadržao ga do smrti.

Tekstovi pod naslovom Podzemni Zagreb i druge reportaže (1934–1941) s pogovorom Vlade Majera otisnuti su u knjizi 2003. u izdanju koprivničke Alineje. U njima percipiramo preciznu sliku života nezaposlenih radnika, beskućnika, siromaha, skitnica, pastira, kočijaša i raznih drugih marginalaca potresenih krizama između dvaju svjetskih ratova. Dakako, razvidna je socijalna potka Fuisovih reportaža. Kritika je upućena elitnim, napose građanskim dijelovima društva, koji za siromašne ne haju, a sami žive u blagodati i raskoši.

Novinarsko bicikliranje po Hrvatskoj

Piše Fuis i reportaže o manje poznatim zanimljivostima, hrvatskim kulturno-povijesnim i prirodnim znamenitostima, a potpisniku se ovih redaka posebno poticajnim čini Fuisovo bavljenje sudbinama domaćih istraživača, braće Mirka i Steve Seljana te Dragutina Lermana. Obrada dokumentacije o smrti starijega Seljana postala je tako temelj posljednjega strip-scenarija Fra-Ma-Fua pod naslovom Grob u prašumi (1943) sa sjajnim crtačkim udjelom Andrije Maurovića, ali i ostvarenja koje je scenaristički morao dovršiti Marcel Čukli, jer je Fuis pri pokušaju odlaska u partizane smrtno stradao u padu maloga zrakoplova što ga je otuđio s borongajskog uzletišta.

Podjednako je bitno i izdanje virovitičkoga Ogranka Matice hrvatske Putopisne reportaže: biciklom kroz Hrvatsko zagorje, Prigorje, Podravinu i Slavoniju (2011) s pogovorom Ivana Zelenbrza. Izdanje je to koje okuplja putopisne tekstove, ali pritom ne zazire od bilježenja tegobnih života stanovnika. Kako je uz tekstove prilagao i fotografije koje je sam snimao i razvijao, neupitna je njihova dokumentarna vrijednost. I Podzemni Zagreb i Putopisne reportaže možemo smatrati također izvrsnim povijesnim izvorima svakodnevnoga života ljudi između dvaju svjetskih ratova. Podzemni Zagreb tako neodoljivo priziva u svijest fotografije Toše Dapca ili pjesme Gustava Krkleca, dok bicikliranje po Hrvatskoj podsjeća na dokumentarne filmove Škole narodnoga zdravlja kakve su snimali Drago Chloupek i Aleksandar Gerasimov. Uokvirimo li te reportaže i putopise kronološki i stilski različitim Fuisovim djelima kao što su zbirka romantičnih pjesama Tajna svjetionika sv. Luke iz ranog razdoblja ili neku vrstu knjige snimanja i scenarija za dugometražni igrani film Zakon rieke iz završnoga, jasno je koliki je raspon stvaralaštva Franje Fuisa.

Fuis je, dakle, režirao filmove i sam za njih pisao scenarije. Zakon rieke,radnjom smješten u područje Lonjskog polja, njegov je filmski opus magnum, a Fra-Ma-Fu možda je i najbolji hrvatski strip-scenarist u razdoblju od 1936. do 1943. godine. Zabilježeno je čak petnaest njegovih scenarija, uglavnom uz crtačku nadgradnju domaćega strip-velikana Andrije Maurovića. Nakon početne suradnje Kugina kuća iz 1936/37. Fuis i Maurović su u stripovima Gospodar zlatnih bregova i Misterij zelenih močvara 1937. stvorili najmarkantniji lik toga razdoblja, Old Mickeyja ili Starog Mačka, lik koji je iste godine postao i junakom stripa Posljednja pustolovina Starog Mačka,objavljena u pet zasebnih svezaka. I taj sjaj­ni vestern, baš kao i većina ostalih stripova nastalih u suradnji Fuisa i Maurovića, izvrsnošću ne zaostaju za najboljim američkim stripovima toga doba, a mnoge od njih psihološkom utemeljenošću scenarija te izvanrednim grafizmom i režijom crteža i nadmašuju.

Već iduće godine Fuis se upustio i u nakladništvo. Tjednik Mickey Strip,uz niz kvalitetnih djela, i ne samo s područja stripa, ipak nije mogao pozitivno poslovati pa se godinu poslije spojio s tjednikom Oko. Tamo objavljene stripove smještamo u riznicu hrvatske devete umjetnosti, adva romana u nastavcima dostupna u Mickey Stripu: Velika glad u plemenu Gula-Gula i Brod bez kompasa (oba 1938) nedvojbeno pripadaju u bogato nasljeđe pustolovnoga žanra. Uz podatak da su oba dvije godine poslije adaptirana u strip, opet u suradnji s Maurovićem, valja navesti da se uvrštavaju u dvije zasebne kategorije pustolovnoga. Velika glad u plemenu Gula-Gula tematizira egzistenciju domorodačkoga stanovništva u egzotičnim krajevima, dok je Brod bez kompasa pomorskoga predznaka, ali se preklapa i s trilerom misterije. Kako se za predano objavljivanje Fuisova rada u stripu i književnosti pobrinuo nakladnik Art 9, sva su navedena djela u posljednjih nekoliko godina dostupna u integralnim izdanjima pa se zainteresirani čitatelj može uvjeriti u njihove osobitosti i kvalitetu.

Punokrvan pustolovni roman

Posljednji roman Franje Fuisa prvotno je objavljivan 1943. na stranicama periodičnoga časopisa Zabavnik, koji su uređivala braća Neugebauer, Walter i Norbert. Svaki je nastavak sadržavao sedam ili osam kartica teksta i bio je obogaćen Maurovićevim ilustracijama. Već letimičan pogled na njegovu građu potvrđuje da Sin Orkana izmiče bilo kakvoj ideologizaciji ratnoga vihora Nezavisne Države Hrvatske pa u njemu ne uočavamo ni referiranje spram ustaške vlasti kao ni referiranje spram partizanskoga antifašizma. Dapače, to je djelo punokrvni predstavnik pustolovnoga žanra, roman koji čvrsto slijedi tradiciju pustolovnoga u književnosti i prati nasljeđe autora kakvi su primjerice Jack London, Robert Louis Steph­enson ili Joseph Conrad, uz blagi oslonac o Hermanna Melvillea.

Pomorska je to pripovijest koja započinje na Jadranu, ali kreće sve do Pacifika i apostrofira bogat zaplet ispunjen strelovitim događajima i osebujnim, često i ekstravagantnim likovima. Fokalizacija lika koji je po svemu sudeći poput Fuisova alter ega ujedno je katalizator čitateljeva uranjanja u građu o kapetanu Grbi, čija odvažnost u pronalasku prijatelja izgubljena u pomorskoj nezgodi na Tihom oceanu postaje okosnicom fabule i uključuje malu skupinu putnika, sukobe, ali i akulturacijske procese s domorodačkim stanovništvom – pomalo arhetipski plemenski podijeljena na divljake i plemenite divljake te višeznačan rasplet i dojmljiv svršetak.

Zbog dostupnosti u periodičnom tisku Fuisov je način pripovijedanja lapidaran, svrhovito jezgrovit i bez redundantnosti. Nije trivijalan, ne tone u iskaz sličan šundu i vrlo je evokativan i slikovit. Oslanjajući se o žanrovske uzore nije ostao njihovim epigonom, već je iznašao vlastiti pustolovni prosede, prepoznatljiv i čitljiv stil – koji možda nije vrhunski, ali je itekako privlačan čitateljstvu različitih naraštaja. Iako nema dvojbe da je Sina Orkana prekrilo nešto plemenite patine, u okvirima žanra riječ je o i danas relevantnu djelu, romanu koji je ostao zanemaren i u okviru pustolovnoga žanra, baš kao i u ukupnosti hrvatske književnosti druge četvrtine 20. stoljeća. No ne treba zaboraviti ni sjajne Maurovićeve ilustracije, vrstan pokazatelj da se taj crtač bez poteškoća i s visokim kvalitativnim dosezima snalazio u svakom slikovnom mediju, stripu, slikarstvu ili ilustraciji. Bogatstvo njegova poteza, preciznost karakterizacije, dinamika prizora i ugođaj često su upotpunjeni i uporabom rastera u gradaciji crno-bijele slike.

Uz tekstove nakladnika Veljka Krulčića o Fuisu i Mauroviću, prvo cjelovito izdanje davno zaboravljena romana Sin Orkana dosljedna je revalorizacija statusa i djela Franje Fuisa, koji je bio svojevrsni homo universalis svoga doba, te poticaj za dalje uranjanje u njegovu ostavštinu.

Vijenac, broj 635, srpanj 2018

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Fra Ma Fu



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: