Sunčani petak odveo me u Sklonište za životinje Virovitica. U mirnoj oazi spasa (udaljenoj tek nekoliko minuta od samoga centra grada) već se na samom ulazu osjećaju snažan mir, toplina i zahvalnost okupani psećim lavežima. Dočekalo me je ondje mnoštvo psećih srca, šapa i repića koji čeznu za nježnim dodirom i pokojom blagom riječju.
Nažalost, teško je svakomu od njih ponuditi trenutak, mnogo je tu priča: prva mi prilazi mirna pseća duša crne boje koja, poput skelara Harona na rijeci Stiks, odobrava moj ulazak na teren kojim vladaju – psi. Dakako, za sve pse (gotovo 150 njih) skrbe trojica strpljivih djelatnika, skloništarskih mušketira koji svakodnevnom brigom o napuštenim životinjama (ne izostavljajući pritom ni jednu pseću, a ni mačju dušu) potvrđuju riječi „svi za jednog, jedan za sve“, te nekoliko srčanih i predivnih volonterki i volontera. Jednu od njih susrećem i danas. Volonterka Lidija s velikom ljubavlju u očima govori mi koliko voli provoditi vrijeme u Skloništu.
Znaju to i psi, osobito prestrašena mlada mama Tili koja, zahvaljujući Lidiji, ponovno stječe povjerenje u ljude. Dok šećem tim toplim malim skloništem, u mene su uperene mnoge oči: tu su štenci koji su tek zakoračili na ovaj svijet, velik broj crnih pasa koje tek rijetki primjećuju jer „svi su isti“, zatim mladi i energični psi koji će, ne javi li se udomitelj zainteresiran za njih, uskoro završiti u nastambama sa starijim psima kojima je ta priča dobro znana jer i sami već dugo čekaju svoje ljude…
Srećom, riječ je o no kill skloništu koje svakom psu daje pravo na život, isto ono koje im nemarni vlasnici izbacivanjem na cestu i zanemarivanjem često pokušavaju osporiti. Ima ovdje pasa svih vrsta: mješanaca pekinezera, terijera, akite, škotskoga ovčara, labradora, retrivera, vučjaka – veliki, mali, glasni, tihi, oni koje su izbacili na ulicu zbog selidbe/zato što su im dosadili/zato što su ostarjeli/zato što je stiglo dijete/zato što su nabavili drugoga, slađega, mlađega/zato što su višak/ubaci razlog/, svi su ovdje i čekaju svoj topli dom. Ukoliko poželite doći i osobno upoznati Pišonju i Žugu, Čoka, Selmu, Niku, Medu, Bonija, Mayu, Zumu, Pucka i Bucka, Krezu, Bubu, Bellu, Nessie i njihove prijatelje, to možete učiniti svakoga radnoga dana od 9 do 14 sati (uz prethodnu najavu), a posjetiti ih možete i svake subote od 10 do 14 sati na adresi Matije Gupca 63. Sve fotografije možete vidjeti na aktivnim Facebook stranicama Sklonište Za Životinje Virovitica te Virovitičko sklonište volonteri.
Kako se približavaju hladniji dani, u Skloništu su dobrodošle donacije deka i pokrivača koje građani mogu donijeti u prostore Skloništa, a ni pokoja konzerva hrane nije naodmet. Važno je spomenuti i riječi djelatnika Skloništa koji su naveli kako životinje treba voljeti i brinuti o njima, ali kako treba zapamtiti da je udomljavanje životinje veoma odgovoran čin.
Odgovoran je to čin koji vrijedi i svake prožvakane papuče i svake lokvice na novom tepihu, čini nas boljim ljudima i pruža nam bezgraničnu količinu ljubavi jer, riječima Johna Billingsa, pas je doista „jedino biće na svijetu koje te voli više od samoga sebe“.