U tjednu kad SDP pokreće inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi Jadranke Kosor, a iz HDZ-a uzvraćaju da bi prijevremeni izbori bili pogubni za završetak pregovora o ulasku Hrvatske u EU te da bi se prekinula borba protiv korupcije, postavlja se posve ozbiljno pitanje: Bi li prijevremeni izbori štetili ili koristili ekonomskoj budućnosti države? Odgovor je jednostavan. Koliko god ulazak u EU i borba protiv korupcije bili važni, mnogo je važnije osmisliti i početi primjenjivati ono što se uopćeno naziva 'novi ekonomski model'. Ako bi izborni proces potaknuo vlast u Hrvatskoj da napokon sastavi suvisao program izvlačenja iz recesije na zdravim temeljima dugoročne makroekonomske politike, onda bi to bio veći dobitak od mogućih zastoja u pristupanju EU i antikorupcijskoj kampanji. Naravno, dvojbe izbori ili EU, izbori ili antikorupcija obične su političke konstrukcije. Ni ulazak u EU ni borba protiv korupcije sami po sebi nisu nikakvo jamstvo da će Hrvatska prestati biti uz Kirgistan najlošija učenica u tranzicijskom razredu.
Vlast bez kapaciteta Osim toga vrlo je naivno povjerovati da će se baš u Hrvatskoj jednom kampanjom protiv korupcije zemlja riješiti tog zla. Punjenje i pražnjenje Remetinca mora biti kontinuiran proces sljedećih 10, 20, 30... godina. Misli li netko da se izbori u Hrvatskoj ne smiju održati dok se ne iskorijeni korupcija, onda se sljedeći nikad neće održati! Najveći grijeh HDZ-ove vlade (Sanaderove i Kosoričine) jest u tome što ona nema intelektualni, politički i provedbeni kapacitet da odgovori na svu kompleksnost domaćih ekonomskih nedaća u uvjetima globalnih ekonomskih tektonskih pomicanja. Dokaza ima i previše. Isprva se tvrdilo da u Hrvatskoj nema ekonomske krize, a onda, ups, pojavila se! Pa je kao 'žestoka' mjera potkraj 2008. zabranjeno održavanje božićno-novogodišnjih domjenaka u Vladi i državnim tvrtkama. Kad ta 'genijalna' mjera nije dala rezultate, novopostavljena premijerka godinu je dana vjerovala da će krizu riješiti samo rezanjem troškova, ali, ups, pokazalo se da čak i ono malo što je učinjeno haračem gura zemlju u veću recesiju.
Onda im je na nekom kasnopopodnevnom užem kabinetu nakon kapitulacije pred sindikatima i ovisnicima o proračunu sinula nevjerojatno 'originalna' ideja: Idemo s investicijama! Sve mjere donesene su s velikim zakašnjenjem i bez potrebne razrade. Danas i najmanji poduzetnici kad započinju poduzetnički pothvat naprave SWOT analizu (snaga/slabost projekta, prilike i opasnosti). U Banskim dvorima još nitko nije svladao tu najjednostavniju metodu. O prilikama koje nude neki potezi još se i razmišlja, ali o opasnostima - pa to je prevelik intelektualni napor. Konfliktnost ciljeva ekonomske politike, o čemu se uči na prvoj godini ekonomskih škola, nepoznat je pojam članovima aktualne vlasti. Kad se ubrzo nakon početka provođenja programa pokažu nuspojave, svi se čude 'ko pile glisti'. Upravo ovih dana premijerka Kosor smislila je još jednu inovaciju. Genijalnu! Koja će riješiti sve probleme neizlaska iz recesije.
Novo 'genijalno' rješenje Imenovat će novog potpredsjednika Vlade koji će se brinuti za 'investicije i strana ulaganja'. Ministar Đuro Popijač navodno ima najveće izglede. Premijerki je trebalo više od godinu dana da shvati kako od ministra financija Šukera nema koristi kao potpredsjednika za gospodarstvo. Sad će Popijač (ili netko drugi) tjerati ostale ministre da otklone sve zapreke bilo komu tko je voljan investirati u Hrvatsku. Načelno, osim što je zakasnjela, ni ideja o otklanjanju zapreka za investicije nije loša. Ali kao i sve drugo - posve je nedomišljena. Primjera radi, u novinama se kao prvi zadatak spominje da će Popijač morati natjerati ministra Kalmetu da se švedskom trgovcu namještajem Ikei otvori pristupni put do autoceste. No zar je otvaranje stranih trgovina investicijski prioritet hrvatske ekonomske politike?! Da je riječ o proizvodnom pogonu iz kojeg će se izvoziti proizvodi s velikom dodatnom vrijednošću, ma trebalo bi, da je prijeko potrebno, napraviti i tunel. Ali za šoping-centar?! Stranka koja je izbore osvajala odličnim sloganom 'zna se' sada bi trebala upotrijebiti slogan 'ne znamo'. Ne samo kad se objašnjava zašto se nije stalo na kraj korupciji nego i kad je o vođenju ekonomije riječ. Izbori neka pokažu podupiru li to birači i dalje.
