Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Proizvodimo upola manje slatkovodne ribe nego prije rata


  Poljoprivreda           Suzana Župan/glasslavonije.hr           02.05.2018.         1644 pogleda
Proizvodimo upola manje slatkovodne ribe nego prije rata

Iako je Hrvatska zemlja s izlazom na more te bogata vodama, a to i znači ribom, morskom i slatkovodnom, divljom i onom iz uzgoja, njenom potrošnjom ne može se pohvaliti i “debelo” je ispod europskog prosjeka.

Na nisku potrošnju ribe ukazuju i u Hrvatskoj gospodarskoj komori – oko osam kilograma po stanovniku, od čega se na slatkovodnu odnosi samo kilogram. Usporedbe radi, rekorder u potrošnji ribe, Portugal, godišnje ima potrošnju od čak 55,3 kilograma po stanovniku. Ribolovac Anđelko Martinčević iz Darde, predsjednik ZŽRU-a Baranje, prehrambenim navikama ne uklapa se u naš prosjek i kaže da njegova obitelj godišnje pojede od 30 do 50 kilograma slatkovodne ribe.

– Imam takvu naviku, a i u ribolovu sam, držim da je riba dostupna. Kada su inspektori ribarstva iz svih krajeva RH bili kod nas u ZŠRU prvi put su kušali šarana na rašljama i fiš. Dotad su imali animozitet da smrdi po mulju, a tada su rekli da im je bolji od brudeta - kaže Martinčević.

Najnovije istraživanje Eurofisha - organizacije za razvoj ribarstva i akvakulture u Europi, govori da najviše konzumiramo oslića (40 %), srdelu (38 %) i šarana (24 %), a iza ove simbolične potrošnje slatkovodne ribe velike su prirodne predispozicije i resursi, no nisu i dovoljno iskorišteni. Nadalje, Hrvatska ima višestoljetnu tradiciju te proizvodnje koja, zajedno s povoljnim prirodnim uvjetima i kakvoćom vodnih resursa, ima neupitne potencijale za svoj daljnji održivi razvoj. Prema evidenciji Ministarstva poljoprivrede, uzgoj slatkovodne ribe u Hrvatskoj u 2016. obavljala su 43 proizvođača na 51 uzgajalištu u 18 županija. Slatkovodni ribnjaci prostiru se na 13.000 hektara od čega je pod proizvodnjom u 2016. bilo 10.314 hektara, uz blagi porast proizvodnih površina u odnosu na prijašnje godine.

Češka kao primjer?

Ukupna proizvodnja u slatkovodnoj akvakulturi u 2016. iznosila je 4034 tone, vrijednosti 8,2 milijuna eura. Od toga je proizvedeno 3576 tona toplovodnih (šaranskih) i 467 tona hladnovodnih (pastrvskih) vrsta.

– Većina proizvedene slatkovodne ribe namijenjena je našem tržištu, oko 80 posto, iako se zadnjih godina dobar plasman ostvaruje i na EU tržištu - Italija, Njemačka, Mađarska, Češka, kažu u Ministarstvu, Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o uvozu i izvozu slatkovodne ribe, koji uključuju i prerađevine, u 2016. ostvaren je izvoz od oko 2470 tona, vrijedan 4,8 milijuna eura, dok je uvoz tri puta manji - 820 tona, vrijedan 3,4 milijuna eura. Ribnjačarstvo nam ne dijeli iste brojke prije i nakon rata - prema podacima HGK, prijeratne 1990. proizvodnja konzumne ribe bila je 11.092, a 2016. – 3568 tona, znači pali smo podosta ispod 50 posto u odnosu na prijeratnu. Uz sve prirodne predispozicije, a sada su nam na raspolaganju i sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo što pomažu u obnovi ribnjaka, očekuje se daljnje povećanje proizvodnje.

- Zadnjih nekoliko godina većina velikih šaranskih ribnjaka, koji su i poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH, dodijeljena je u 50-godišnji zakup čime su stvorene pretpostavke da se raspoloživi kapaciteti stave u funkciju te uz mogućnost dugoročnog ulaganja poveća proizvodnja - kažu u Ministarstvu. Među prioritetima za razvoj domaće slatkovodne akvakulture zacrtani su učinkoviti mehanizmi korištenja poljoprivrednog zemljišta i kopnenih voda u svrhu uzgoja te mjere glede predatorskih vrsta na uzgajalištima, kao i prevencije i praćenja bolesti. U Ministarstvu ističu da su te aktivnosti predviđene i Nacionalnim strateškim planom razvoja akvakulture 2014.-2020. Primjer slatkovodnog ribnjačarstva je Češka, europski lider u toj proizvodnji. Na upit koliko RH može slijediti njen primjer, u HGK-u ocjenjuju da je teško uspoređivati njenu i našu šaransku proizvodnju, no da se mogu navesti neke prednosti uzgoja u RH.

- Češka je veliki proizvođač ljuskavog šarana koji je neprihvatljiv za zapadnoeuropsko tržište, dok se u RH uzgaja bezljuskavi, maloljuskavi i male količine ljuskavog šarana. Nadalje, uzgoj šarana u Češkoj traje četiri godine, dok se kod nas uzgaja u trogodišnjem ciklusu, a primjenom novije tehnologije djelomice se prelazi na dvogodišnji uzgoj. Također, vodeni tokovi u RH nisu onečišćeni, pa je i manja opasnost od pojave bolesti. Tako je, primjerice, RH jedina u EU sa statusom države članice “slobodna od KHV-a”, uspoređuju u HGK-u naše i češke mogućnosti u slatkovodnoj akvakulturi.

I u resornom ministarstvu potvrđuju da nam je ova proizvodnja višestruko manja od Češke, no da, s obzirom na uvjete i zacrtanu strategiju, možemo očekivati značajniji porast ove proizvodnje. Vjetar u leđa tome daje i ulazak u EU i računanje na njena sredstva za poticanje slatkovodnog ribarstva.

Modeli financiranja

- Ulaskom RH u EU, cjelokupnom sektoru akvakulture, pa tako i slatkovodnom, omogućeno je korištenje dvaju modela financiranja i to kroz fondove EU-a te potpora u obliku državnih potpora. U okviru Operativnoga programa za pomorstvo i ribarstvo RH 2014.-2020. od ukupne predviđene alokacije od 348,8 milijuna eura za djelatnost akvakulture predviđeno je 23 posto za provođenje devet različitih mjera - kažu u Ministarstvu. Od toga su najizdašnija sredstva alocirana za mjeru Produktivna ulaganja u akvakulturi.

- Kroz provedena dva natječaja za nju ugovoreno je dvije trećine alokacije, što pokazuje veliki interes uzgajivača za modernizacijom i opremanjem uzgajališta, čime će se svakako podići količina proizvedene ribe te dodatno diversificirati proizvodnja i sami proizvodi u akvakulturi - navode u Ministarstvu poljoprivrede. U Gospodarskoj komori dodaju kako je spomenutim operativnim programom zacrtan i cilj da proizvodnja i prodaja konzumne ribe bude 5000 tona godišnje. U prvom krugu natječaja za dodjelu EU sredstava tri tvrtke iz Slavonije dobile su odluke o njihovoj dodjeli - PP Orahovica i Miagro po 11,2, a Ribnjačarstvo Poljana približno 14,6 milijuna kuna. Završio je i drugi krug natječaja, a zahtjevi su u obradi.

JE LI CIJENA OD 30 KUNA ZA KILOGRAM ŠARANA PREVISOKA?

Potrošači koji bi slatkovodnu ribu češće htjeli na trpezi, negoduju da je ona preskupa. Jer, kilogram živog šarana u dobro “poribljenoj” Slavoniji, u Đakovu košta 28-30 kuna, a uoči Uskrsa i više od 45 kuna. U HGK-u odgovaraju da je u pitanju iskorištenje ribe kod prerade. “Maloprodajna cijena šarana kreće se od 25 do 30 kuna, ovisno o rezultatima proizvodnje, odnosno klimatskim uvjetima proizvodne godine. Ako je godina bila klimatološki povoljna, broj hranidbenih dana u granicama je očekivanog i vode ima dovoljno, tada je i cijena niža zbog veće proizvodnje, a vrijedi i obrnuto”, kažu u HGK-u, i dodaju da je u odnosu na maloprodajne cijene u EU naše tržište među jeftinijima. Iako je Baranja prostor s najviše ribolovnih voda u RH, s više od 4000 hektara, omeđena dvjema velikim rijekama, i Baranjci za kilogram konzumnog šarana plaćaju 30-ak kuna. Stariji se sjećaju vremena kada je vladalo pravilo – da se za cijenu kilograma svinjskog buta može kupiti i do tri kilograma šarana. Sada je obrnuto. Anđelko Martinčević kaže da šaran nije skup ako se zna da je njegov proizvodni ciklus tri godine plus drugi troškovi uzgoja, a pileta, primjerice, šest tjedana. S.Ž./I.G.

ŠTETE I DRŽAVNE POTPORE

Kada je riječ o državnim potporama, tijekom 2017., navode u Ministarstvu poljoprivrede, ono je započelo s provedbom dodjele potpore male vrijednosti, što je uključivalo i slatkovodne uzgajivače. “Dodatno, jedan od najvećih njihovih problema su štete počinjene od raznih životinja koje žive na uzgajalištima slatkovodne ribe čime se drastično smanjuje količina uzgoja te uzgajivači trpe velike štete. Za održavanje ekosustava ribnjaka - štete ili smanjena dobit zbog šteta koje na ribnjacima čine ribojedne ptice, uzgajivačima je u 2015. isplaćeno 8,2, a u 2016. – 8,7 milijuna kuna”, ističu u Ministarstvu, gdje navode kako je ono stoga Europskoj komisiji uputilo zahtjev za odobrenjem dodjele potpore kojom bi se bar djelomice ublažile štete. Podsjetimo na nedavnu namjeru da se ograničenim odstrelom suzbiju štete koje na ribnjacima čine kormorani, točnije veliki vranac, koji godišnje na tim i otvorenim vodama pojede i 1800 tona ribe. U HGK-u podsjećaju da su 2016. ukinuti poticaji za prodanu ribu, a da se odobrenje EK za isplatu naknade za štete od ribojednih ptica još čeka.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Poljoprivreda



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: