„Što se točno događalo u Podravci, poznatoj hrvatskoj tvrtci?". Da je tu rečenicu napisao osnovnoškolac i srednjoškolac u svom eseju, pao bi! Bez dvojbe zbog dvije neoprostive pravopisne greške - Podravke i tvrtke, jer se ništa ne događa u Podravci, nego u Podravki, a afera je otkrivena u tvrtki, a ne u tvrtci! Školarci to, naravno, znaju, no ne i novinari, urednici i kolumnisti, koji istovjetnu rečenicu ponavljaju i objavljuju na naslovnicama vodećih novina i portala u posljednjih mjesec dana, pokazujući da je zavirivanje u pravopis, čije „čišćenje" i jasnu definiciju pravila pisanja koju ovih dana od ministra Radovana Fuchsa traže profesori hrvatskog jezika iz cijele Hrvatske nije nešto što će poslužiti samo profesorima u nastavi.
Piše li se grješka ili greška te ne ću ili neću, je li ispravno dvotočje ili dvotočka, Sveta braća ili Sveta Braća odgovori su na koja profesori hrvatskog jezika i književnosti još uvijek nemaju jedinstven odgovor, pa u školskim zadaćnicama priznaju i jednu i drugu varijantu. Muku muče i roditelji koji bi svojim malim školarcima htjeli pomoći provjeriti domaću zadaću, ali ni sami ne znaju je li sveta pričest bila u crkvi Sv. Roka ili crkvi sv. Roka u Virovitici. - U biti, i jedno i drugo je točno, prema svim ovim pravopisima koje koristimo u nastavi. Jedna grupa autora dopušta prvu mogućnost, druga drugu, a učenici se pozivaju na koju žele, pa nema jedinstvenog pravila - kaže prof. hrvatskog jezika i književnosti Renata Sudar iz Osnovne škole Ivane Brlić Mažuranić u Virovitici.
Ona je jedna od oko 6000 profesora koji su potpisali peticiju a kojom od ministra i jezičnih stručnjaka traže da se dogovore oko jedinstvenog pravopisa. Time bi se, smatra i profesorica Vera Žužić iz Gimnazije Petra Preradovića u Virovitici, dokinula praksa traženja ispravnog pravila pisanja u čak pet postojećih pravopisa kojima se trenutno služe. Pravopis autora Babić-Finka-Moguš u svom 4. izdanju Školske knjige iz 1996. godine profesori drže osnovnim i glavnim pravopisom, no koriste i onaj u izdanju Matice hrvatske grupe autora Badurina-Marković-Mićanović iz 2007. godine, kao i aktualni Hrvatski školski pravopis autora Babić-Han-Moguš iz 2005. u izdanju Školske knjige. Velik izbor pak ne rješava dilemu dvostrukosti imenica, gdje se „grješka ili greška" može naći i u „pripovijetki, pripovijeci, kao i u pripovijetci". - Većina ljudi želi biti pismena i lijepo se izražavati, ali na ovaj način jednostavno ne znaju kako. Nužno trebamo pravopis koji će dati jedinstvena pravila koja će definirati što pripada standardnom jeziku, a što je od svih ponuđenih mogućnosti višak - smatra prof. Vera Žužić.
