Prodajmo hrvatsko

U utorak, zadnji dan u lipnju o. g. bila je akcija u Osijeku KUPUJMO HRVATSKO! Uz jaku reklamu, naglašeno najavljena, s akcentom na patriotski osjećaj potrošača i njihovu svijest da kupovanjem HRVATSKOG čuvaju radna mjesta. Za laike dosta!? A za one koji malo bolje poznaju stanje i probleme u gospodarstvu, u koje dakako ubrajam i one koji su došli sa svih strana na centralni Trg Ante Starčević-a, ne bi li što prodali tako da si bar isplate put npr. od Čakovca do Osijeka, za njih, u razgovoru s nekima, to znači samo manifestacija i ništa više. Možete si misliti koliko proizvođač mora prodati čarapa po 8 kn da si pokrije samo trošak puta!? Poduzetnici i poduzetništvo nalazi se u takovim problemima da te i slične manifestacije «podrške» znače, kao što je to slikovito rekao  jedan od izlagača, koji je bez riječi samo odmahnuo rukom !?

Priznajem i ja sam se pridružio onima koji su obišli izlagače akcije, pa i kupio nešto HRVATSKO. Sirup od višnje, premda od ranije znam da na boci se nalazi loš metalni čep kojeg u pravilu nikada ne mogu otvoriti onako normalno ručno, nego pomoću noža, tako da mi prijeti opasnost da se porežem, ali inače sirup je dobar i  unuci ga naročito vole. Da i kolače sam kupio i to one rijetke, «salenjake», od neke žene iz Gradiške. Čarape po 8 kuna nisam stigao, jer je počela kiša. I tako, dok sam obilazio štandove i isprobavao sir, pa kolače, zaskoči me neki mladić s dlanovnikom u ruci i pitanjima kao sa trake: «Jeste li čuli za akciju KUPOJMO HRVATSKO?» «Kada ste saznali za akciju?» «Jeste li saznali iz novina , radija ili TV?» «Od koga ste čuli?»

I sve tako u tom stilu, a ja punih usta salenjaka koje, istina, već dugo nisam imao prilike ni probati. I baš kada sam progutao zalogaj uslijedilo je pitanje: «Je li kupujete HRVATSKO?» A ja onako jedva došavši do zraka: «E moj sinko, znaš, umjesto svih tih naručenih i napamet naučenih pitanja, moglo bi za mene ali i nažalost mnoge druge, samo jedno pravo i najvažnije pitanje, a to je: «IMAM LI JA UOĆE NOVACA DA KUPUJEM HRVATSKO?» A sva ostalo, znate podsjeća me na ono poznato: ZAŠTO NE ZVONE ZVONA NA CRKVI? Razloga je tri: Prvi je NEMA ZVONA !

Preneseno i ponovljeno NEMAM NOVACA?  U nastavku razmišljam, pa nije kriv ovaj mladić za moje i naše stanje!? I opet, po ne znam koji puta propitujem sebe, da ne bi  «uvrijedio» druge, pogotovo instituciju koja je i organizator akcija po HRVATSKOJ: «Zar ne bi bilo bolje i za poduzetnike konkretno, da se prestane plaćati instituciji po Zakonu, obavezno, ne mala članarina, a taj iznos poduzetnici bi mogli, nema sumnje i bolje iskoristiti za razvoj proizvoda, tehnologije, poboljšanje likvidnosti i dr.  Ono što bi više doprinijelo razvoju gospodarstva mogle bi učiniti UDRUGE, CLUSTERI, ZADRUGE i drugi oblici financirani na principu KONKRETNIH PROGRAMA-INTERESU, ali ono najvažnije DOBROVOLJNO!

I za kraj, dok promatram ispod kišobrana, kako izlagači prijevremena pospremaju svoje »krpice», a kiša nemilosrdno pada, mislim si možda bi bilo bolje da slogan «KUPUJMO HRVATSKO!», zamijeniti sa «PRODAJMO HRVATSKO!». I to realizirati negdje izvan HRVATSKE, jer ako nešto prodamo, onima koji imaju više novaca od nas, ne samo da ćemo sačuvati radna mjesta, nego ćemo PROIZVODNJU DOBARA I RAZVIJATI!

Ali ŠTO PRODATI? Salenjake, čvarke, čarape, kupinovo vino, med, malo kulina ili kulena, drvene šamlice, rakiju, vino, sir! I ponešto drugo. Sve je to jako slabo i malo za narod od stoljeća sedmog!?

Kiša je prestala, akcija će vjerojatno po ocjeni organizatora «USPJETI», a ja nastavio grickati salenjake čekajući tramvaj za Retfalu.