U zdravstvu se pojavio novi trend. Zove se priziv savjesti. To vam je ono kada dođete liječniku, tražite pomoć, a li vas on odbije jer mu je odjednom proradila savjest. Uglavnom je to šupkanje lokalnom šerifu, HDZ- ovcu koji ljubi popovima skute.
Naravno, radi se o pobačajima. Ne razumiju oni da svaka trudnica isto tako ima savjest. I ne razumiju oni da je odluka teška. I ne znaju oni oda svaka od njih provede besane noći razmišljajući o argumentima za i protiv pobačaja.
Ali, oni su „Bogovi“ koji odlučuju o sudbini žena i imaju, za razliku od navedenih, savjest.
Sjećam se svog prvog pobačaja. Patološka trudnoća. Željela sam tog klinca ili klinku, ali otkucaja srca nije bilo. Isto tako se sjećam i drugog. Neželjena trudnoća. U prvom slučaju nisam imala izbora. U drugom jesam, ali sam debelo razmislila i odvagnula sve argumente za i protiv.
U oba slučaja pobačaj je izveden u humanim uvjetima, bezbolno i naravno ne u lokalnoj bolnici.
Danas sve i da hoću, ja ili bilo koja druga žena, pobačaj je nemoguće napraviti jer je liječnicima proradila savjest. I tako je diljem Hrvatske.
Ne razumiju oni da je žena ta koja odlučuje o svome tijelu i da će naći način kako se riješiti neželjene trudnoće.
Sjećam se priče jedne bake. Živjela je u doba kada nije bilo kontracepcije, prezervativa, spirala i ostalih pomagala protiv neželjene trudnoće. Rodila je sina i nakon toga je bila trudna 12 puta. Kada mi je to pričala, gledala sam ju u nevjerici. Nije bio ni moguć odlazak liječniku. Bila je ili „sam svoj majstor“ ili je našla neku od seoskih priučenih babica da joj pomognu. Najezovitija metoda kojoj je pribjegla da izazove pobačaj bila je sa vješalicom od žice za odjeću. Unatoč strahu da iskrvari ili dobije sepsu, ona je bila odlučna u svom naumu.
Isto tako se sjećam situacije u lokalnoj bolnici kada je žena u večernjim satima zalutala tražeći ginekologiju i dotičnog liječnika. Bila je to gastajbarterica sa dojč markama koja se željela riješiti trudnoće na sveopću radost i veselje ponajviše liječnikovog novčanika.
Nekako vjerujem da će i sada žene noću lutati bolničkim hodnicima. Za razliku od ranije, u ruci će držati pozamašnu svotu eurića, nadajući se liječničkoj pomoći. I uvijek i u svakojoj bolnici, naći će liječnika kojem savjest ode na spavanje čim sunce zađe.
