U gradu je poznat kao Crni, zbog tamne kose i svjetlije puti. Poznato je da je završio ekonomski fakultet i da se nakon što je diplomirao prijavio na Zavod za zapošljavanje. Pošto gotovo tjedan dana nije našao posao krenuo je na prekvalifikaciju. Između više mogućnosti izabrao je zanimanje privatnoga detektiva. Završio je školovanje u petak, a već u ponedjeljak je dobio prvi zadatak. U uredu ga je posjetila gospođa u kasnim tridesetima. Predstavila se i krenula s pričom:
-Sumnjam da mi ljubavnik ima ženu.
-U redu, rekao je Crni dok je zapisivao podatke pa nastavio:
-Moja dnevnica je 100 kuna i još 100 kuna nagrada za obavljen posao.
Dama je razrogačila oči i dreknula:
-Jeste li vi normalni, ja radim za 3000 kuna i hranim djecu, a vi se tu bogatite na tuđoj nesreći. Ja sam poštena žena, a pošteni uvijek najebu.
-Smirite se gospođo, jeste li za apaurin?, upitao je Crni i posegnuo u ladicu.
Rukom je napipao tabletu i pružio je ženi, a ona ju je progutala istoga trena. Neko vrijeme je sjedila zatvorenih očiju i plakala. Minute su prolazile, Crni je strpljivo čekao kada se poštena žena ustala, došla do njega i opkoračila ga. Nekoliko minuta kasnije zagladila je kosu, navukla gaćice, otišla do svoje stolice i opisala optuženoga:
-Ima svijetlu kosu i tamnije je puti.
Crni je i dalje pisao, pa postavio pitanje:
-Zašto sumnjate u njega?
-Rekao mi je da je oženjen, odgovorila je.
-Znači da je slučaj riješen, zaključio je Crni pa počeo pisati uplatnicu.
Gospođa je izvadila 100 kuna iz torbice, predala ih detektivu, zahvalila se i izašla u čekaonicu gdje ju je čekao muž. Crni je spustio pogled u još uvijek otvorenu ladicu i tamo ugledao tabletu apaurina. Klijentici je greškom dao onu drugu.
