Na ljetovanje se ne ide jer teško će biti paralelno voziti krizni porez iliti harač i promjene u porezu na dohodak, pa možemo u miru razmišljati o poslu. A ima ga dovoljno. Za sve. Bez obzira na gotovo 320 tisuća nezaposlenih. Naime, ako se Vlada odluči provesti sve te reforme koje je najavila, a dobar dio njih trebao bi biti napravljen do kraja godine, trebat će im sva raspoloživa snaga i pamet na tržištu.
Pogotovo ako se u obzir uzmu da neke od iznešenih ideja, jedna u kombinaciji s drugom, imaju smisla koliko i nošenje drva u šumu. Premijerka je još prije desetak dana izjavila kako je jedno od rješenja problema u kojima se našlo hrvatsko gospodarstvo privatizacija državne imovine i kako nas to može spasiti u 2010., da bi nekoliko dana kasnije Vlada predstavila model C prema kojemu bi država dugove kompanija prema proračunu zamjenila za vlasnički udjel. Dakle, prvo privatizacija, a potom nacionalizacija.
Pet dana kasnije, javnosti je predstavljen program gospodarskog oporavka, u kojem je jedna od mjera prodaja udjela u svim poduzećima u kojima država ima manje od 25 posto udjela. Prema riječima predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, Vedrana Duvnjaka, radi se o portfelju od 441 dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću u kojima je država vlasnik do 24,99 posto. Imovina je to vrijedna milijarde kuna, no (ne)uspješnost rasprodaje tih poduzeća govori dovoljno o zainteresiranosti investitora.
I dalje, iako nema gotovo nikakvih konkretnih informacija o tome koje bi to tvrtke ušle u program C, nema niti naznaka da se od njega odustaje, a izostao je i komentar o tome kako je model C kontradiktoran mjerama iz programa oporavka o privatizaciji državne imovine.
Nema ni smisla otpuštati državne službenike ako će se prvo morati pozabaviti privatizacijom tolikog broja tvrtki, dok će se paralelno baciti na posao nacionalizacije tvrtki koje su u poteškoćama, gubicima, ne plaćaju ni državi, ni dobavljačima ni zaposlenicima. Iako je dašak pozitivnog razmišljanja prijeko potreban, iako se svi nadaju da će se stvari početi rješavati, ovako osmišljeni modeli, strategije i programi ne uljevaju previše optimizma. Umjesto ‘kemijanja' i davanja izjava tek toliko da bi se nešto reklo, bilo bi pametnije početi primjenjivati Zakon o stečaju. U samo par mjeseci situacija bi bila bitno jasnija.
Više na Liderpress
