Ivan, Damir, Đuro i ja prijatelji smo već nekoliko desetljeća. Svi smo u tom periodu imali svojih padova, manjih ili većih. Uspona nije bilo, ako me sjećanje dobro služi. Ja sam bio u braku 7 godina, a onda je žena odlepršala s nekim idiotom. Nisam bio iznenađen, jer opće je poznato da je sedma godina uvijek krizna.
Đuro je bio u braku 9 godina. Ove dvije godine viška su samo privid jer je njegova otišla i ostavila ga sa sinom, a vratila se u grad nakon dvije godine kada su konačno sredili papire za razvod.
I ona je otišla s idiotom. Ivan nije oženjen, ali ima partnericu s kojom živi. Moglo bi se reći i za nju da živi s idiotom.
Glavni motiv zbog kojega pišem ovu priču je Damir. Nevino se šalimo na njegov račun kad kažemo da nije dotakao žensku osobu otkad ga je mama skinula sa sise.
Damir je zaposlen, prosječno je inteligentan i prosječno građen. Vječna nam je misterija kako se nijedna nije zakačila za njega.
Sjećam se jedne večeri kada smo sjedili za šankom, pili svoja piva i zijevali od dosade. Nekoliko koraka od nas za stolom su sjedile tri djevojke. Ivan, Đuro i ja smo gledali u svoje čaše, a Damir se svaki čas okretao prema djevojkama.
U jednom trenutku je skupio hrabrost i zavodnički im se obratio: Prostitutke, šta ima?
Nas trojica smo popadali sa stolica od smijeha, prolili piva po sebi i nastavili umirati na podu. Njih tri su bijesno pogledale prema nama, uzele svoje markirane torbice od skaja i zaputile se prema izlazu. Krave glupe, ispratio ih je Damir, čudeći se što odlaze.
Jednom drugom prilikom našli smo se u nekom selu nepoznatog imena. Ne sjećam se kako smo se tamo zatekli, ali se sjećam da smo završili u seoskoj gostionici.
Konobarica koja je tamo radila nije imala ni lice ni tijelo ni noge. Samo dvije ogromne lubenice u koje smo buljili dok smo naručivali četiri piva.
Tri piva, oglasio se Damir. Odlučio je okaniti se alkohola, jer je on navodno kriv za njegove ljubavne promašaje.
Naručio si je kavu s mlijekom. Iz koje sise ćeš mlijeko, iz lijeve ili desne, upita ga konobarica.
Neću tvoje mlijeko, nego kravlje, kravo glupa, izustio je Damir svoju omiljenu rečenicu.
Ponekad razmišljam o Damiru i pitam se gdje griješi.
