Nije joj bilo teško nabaviti knjige i potražiti informacije o likovima kakvim se činio tip koji joj je podmetao. Voljela je proučavati ljude i zanimali su je psihološki profili ljudi. To joj je trebalo više onako za, kako bismo rekli „opće obrazovanje“. Ono što je nju vuklo saznati bilo je pitanje: Što je to u njoj što privlači takve osobe? Ono duboko iznutra, ono nevidljivo, nesvjesno i neodgonetnuto. Da li je on njeno ogledalo? Izvrnuta slika? Njena tamna strana duše sa kojom se nikada nije susrela?
Pokušat će pronaći u sebi negativnosti koje je uočavala kod njega. Možda dođe do nekih odgovora. Najprije se usredotočila na laganje i varanje. Predstavljanje tuđim imenom i lažnim identitetom. Vraćala je misao daleko u djetinjstvo da pronađe situacije u kojima se ona tako ponašala. Svi znamo da svako dijete laže i vara svoje roditelje. Makar male sitne laži. Tako se počinje. Većina kroz odrastanje svedu to na neku mjeru, a nekima se to pretvori u obrazac ponašanja.
Više ju je mučio taj identitet. Polako je shvaćala da je većinu života (do sada) pokušavala sebe predstavljati u svjetlu onoga što su obitelj i prijatelji očekivali od nje. Neki to zovu „maskom“ a drugi lažnim identitetom. Osobom koja se ne zna izboriti i zauzeti za sebe i svoja uvjerenja. Osoba koja ima svoju izvornu autentičnost i bori se za nju u svim uvjetima.
Zato je morala sretati u životu muškarce koji ju nisu doživljavali ozbiljno, koji su je iskoristili za trenutno zadovoljstvo, dok je ona maštala o iskrenoj i vjernoj ljubavi. Nije bila vjerna sama sebi! Svojim vrijednostima. Dopuštala je da ju drugi ocjenjuju i procjenjuju i tome se prilagođavala. Nije hranila svoje snove, nije im se posvećivala. Jedno loše iskustvo pretvorila je u patnju života.
Možda je bila samo lijena, ali ipak, željela je istražiti tu svoju slabost prepuštanja drugima. Sada je dobila priliku za to. Zadala je to sebi kao domaću zadaću. Otkriti sve svoje slabosti i raditi na njima. Ovaj puta neće dozvoliti niti jednom muškarcu (nasmijala se glasno, kao da ih ima ne znam koliko ...), pa ni Njemu da ju omete u tome.
Kako bude sebe razvijala i očvršćivala, mora biti da će joj život ponuditi i primjerenije primjerke. Shvatila je da je vanjski svijet samo odraz našeg unutarnjeg. Njen mladi doktor samo je pokazatelj da mora odrasti. Emocionalno! Zahvaljujući njemu krenula je stvarati vlastitu novu priču. Onu pobjedničku! I to ne samo u mislima. Pokrenula se!
Nosila je pune ruke vrećica. Ovaj puta iz kuće. Marljivo je radila i za svoju prijateljicu, njene unuke i prijateljice njene prijateljice sašila mnogo zgodnih predmeta. Sada je išla na kavu i predati rezultate svoga rada. Osjećala se zadovoljno i ponosno. Glavu je držala uzdignutu i neki tajanstveni smješak lebdio joj je oko usana.
Tramvaj nije bio pun i uspjela je sjesti. Već pri samom polasku čula je iza sebe: „Dobro jutro!“. Znala je da je kontrolor. Iz oba smjera pojavile su se dvije žene i zamolile kartu na pregled. Odahnula je jer sjedi. Kud bi sa svim tim vrećicama da je bila gužva? Zavukla je ruku u džep i pokazala. Još uvijek si nije mogla priuštiti taxi, no iskreno se nadala da će i to vrijeme doći.
Promijenila je način razmišljanja i doživljavanja svijeta. Rješavala bi svoje probleme na drugačiji način. Postala je kreativna. Iskorištavala bi stare predmete, krpice, nadokupila neke ukrase i stvarala nove vrijednosti. Ehh, što se sve može učiniti bez mnogo novaca. Naravno, to nije bio razlog da ga manje želi imati. Njeno lice je zasjalo. Postalo je nekako svjetlije i kao da su se i neke bore izgladile. Znala je da samo mora biti strpljiva. Sve će jednog dana doći na svoje mjesto.
