Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Priče s ulice

Priče s ulice (23)

  Biljana Kovačević           15.12.2023.         2247 pogleda
Priče s ulice (23)

Danima su joj desni polako krvarile dok je prala zube. Znala je da je to u ovakvim situacijama normalno, no valjalo bi ipak provjeriti. Trudila se jesti zdravo, kupila je čak i neke vitaminske nadopune. Zračenje je ostavilo traga i pribojavala se samo da se bolest ne ponovi. Nije više bila sigurna da bi imala snage za još jednu borbu. Naročito poslije fijaska sa Njim.

U glavi je vrtjela posljednju scenu među njima. Sreli su se na hodniku i on je po tko zna koji put nježno rukom dodirnuo njeno rame pitajući je kako je. Nakon što je uvijek isto odgovarala da je dobro, tiho je šapnuo: Uskoro ćemo se vidjeti! I to vrlo, vrlo brzo.

Srce joj je udaralo dok je hodala ulicom. Bila je zbunjena. Konačno! Konačno joj je priznao da i on nešto osjeća. Radost koju je osjećala nije mogla usporediti ni sa čim što je godinama unazad osjetila. Kući je stigla kao omamljena i nije na putu primjećivala ljude, ni vozila. Uopće ne zna kako je stigla. No, kako se bližila noć, strah je polako zamjenjivao radost.

I što sad!? – uhvatila ju je panika. Kako će izgledati taj prvi susret sa njim nasamo? Kamo će ići? Gdje će ju odvesti? Na javnom mjestu se ne može pokazati sa njom. Bio je poznat. Kao i njegova supruga koja je također bila liječnica. Bože, u što se uvalila?

Kada bi cijeli svijet oko njih nestao, sve bi bilo drugačije. Privlačili su jedno drugo. Ponašali bi se prirodno i slobodno. A ovako? Razmišljala je da jednostavno odbije.

Onda bi se javila želja. Silno ga je željela. Njegovu blizinu. Prisutnost. On ju je „čitao“. Nastavljao je njene započete rečenice. Znao je što misli i kada bi šutjela. Sve ono čemu je težila da „njen“ muškarac ima.

Tada se ne bi obazirala ni na što. Ni na koga.

Učinit će to, makar ju koštalo života!

Zaspala je u nemirima. Misao da će jednoj ženi nanijeti bol i nepravdu nije joj davala da zaspe mirno.

Probudila se sva izmoždena. Groznica ju je hvatala. Bilo joj je hladno i poželjela je ostati u krevetu.

Kako bi bilo lijepo da mi sad netko donese topli čaj i sendvič u krevet, poželjela je.

Spavaćica je bila mokra od znoja. Noću se budila u trzajima, no nije imala snage ustati i promijeniti ju. Zato je odlučila ući u kadu punu tople vode. Priuštit' će si malo zadovoljstva, oprati tijelo i vratiti toplinu.

Napravit' će veliku pjenu kao u filmovima. Nedavno je u jednoj trgovini vidjela visoku usku šalicu. Odlučila je da će ju kupiti. Bilo za čaj, bilo za kavu koju je jako voljela ispijati. Dugo, polako, u gutljajima.

Sad nije imala snage prirediti bilo što od toga.

Uronila je pažljivo i osjetila olakšanje. Glavu je nagnula na podmetač za vrat i polako opuštala mišiće. Sklopila je oči. Tijelo je preuzimalo toplinu vode i već se malo bolje osjećala. Raširila je noge da toplina dopre do svakog djelića nje. Osjetila je kako se u njoj budi želja.

Na trenutak je pomislila kako bi se možda mogla prijaviti na one neke grupe gdje se traže parovi. Ako skrene misli na nekoga drugog, možda će manje misliti na Njega.

Čemu se uopće ima nadati? Nada je nestala. Istopila se.

Čuda? Možda postoje, ali za neke druge.

Čak i kada bi se javio i zamolio za ispriku, za nesporazum, bi li ponizila sebe da prihvati novi razvoj situacije sa njim?

Novu šansu?

Žene koje drže do sebe, koje znaju svoju vrijednost ne bi se više obazirale.

„Da li doista toliko malo vrijedim sama sebi da dopuštam ikome, bilo kome da me tako tretira?“

Ne bi li to bio još jedan u nizu poraz da se uzdigne iznad svega i krene u izgrađivanje jedne nove, mnogo bolje verzije onoga što je držala da je ona. (..uostalom, neće se on javiti...)

„Sve je tiho oko mene
Unatoč buci svijeta
Oko mene se livade zelene
Rumene pupoljci ružinog cvijeta

Mladi i krhki u visine teže
Skladnog su oblika i mirišu
Samo je ljubav vrijedno što nas veže
I topli dah ljubavnika koji uzdišu

Jedno drugo podupiru
Snagu međusobno dijele
Uživaju u međusobnom dodiru
Na radost vasione cijele“

 Znala je da neće zapamtiti pjesmu koja se samo prelila iz nje. Nije joj se dalo ustati samo zbog toga. A upotrijebila je i riječ koja nije hrvatska. Vasiona? Što bi umjesto nje mogla napisati? Prstima je dodirnula svoje međunožje. Osjetila je ugodu. Prsti su se sami stali poigravati . Ovaj put se nije htjela opirati. Nije razmišljala o sramu, o teorijama, čak nije pomislila ni .. Bilo je samo važno da joj je toplo i da se osjeća ugodno. Pjena koja se nalazila posvuda po površini vode sakrila je drugu ruku koja je čvrsto zgrabila jednu dojku.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priče s ulice