S vremenom je shvatila da je odnos prema muškarcima preuzela po obrascu ponašanja svoje majke. Što god muškarac činio ili ne činio prema njoj, ona je uvijek bila prisutna, spremna dati najviše od sebe. Takav je bio njen odgoj. Muškarcima se toleriralo njihovo sebeljublje, njihov egoizam i njihovi prioriteti a žena je bila tu samo da služi. Nikakvo zalaganje za sebe nije dolazilo u obzir.
To je bilo patološko ponašanje, no ono se prenosilo sa koljena na koljeno. Žene koje imaju prevelika majčinska osjećanja spremne su na sve da zaštite svoju djecu ne mareći što će biti sa njima samima. Da li joj je Bog možda uskratio dar majčinstva kako bi nekako poravnao račune? Naučio nju da se više zalaže za sebe? No, jalov posao ako to saznanje nema kome prenijeti.
Kada vi nagrađujete osobu, bilo odraslog čovjeka ili dijete i kada to nije zaslužio, zašto bi se ona uopće trudila da bilo što mijenja kod sebe? Kada muškarcu dajete svu svoju raspoloživu ljubav koju nosite u sebi, on smatra da ju je i zaslužio! On nikada neće razmišljati da je to vaša odluka i volja, nego će zasluge pripisivati sebi.
Onoga trenutka kada mu krenete uskraćivati i tražiti od njega da se više trudi oko vas, on naravno, vas počne optuživati da ne valjate, da ste izdajnica, da kvarite odnos i slično. Bezbroj razloga će pronaći da opravda sebe, a ako ste vi ustrajni, radije će se okrenuti drugoj ženi nego učiniti išta što bi vaš odnos podiglo na novu bolju razinu.
Mnoge žene su umrle pune gnjeva, bijesa i gorčine, nikada se ne odlučivši na potez da one možda okrenu novu stranicu jer su to zaslužile. Bila je mlada i tada nije ništa mogla znati, a kada je majka umrla, nije se više imala u koga ugledati. Ono što je upijala do te dobi, samo je podsvjesno realizirala kada bi upoznala nekog muškarca. Voljela je i oca i majku. Oni su bili njeni mili roditelji. Kako je ona kao dijete mogla razumjeti što se doista dešava među njima?
Da je majka bila živa, možda bi se kao tinejdžerica pobunila, kao što to rade svi tinejdžeri. Ovako je čuvala uspomenu samo na lijepe doživljaje. Otac je bio samozatajan i činilo se normalnim, da se ona kao žena prva otvara muškarcu, ne mareći za njegove „odgovore“. I, upravo je u tome bio sav nesporazum. Veza nikako nije mogla biti uspješna!
Davati se beskrajno a ne dobivati za to ekvivalent, njoj se nije činilo kao tragedija. Zato su je muškarci morali napuštati, da kroz tu patnju osvijesti sebe.
Dajući se bez kriterija, žena odaje poruku muškarcu da je vrijedan toga. Muškarci su skloniji vjerovati tomu, nego misliti da ste vi vrijedni jer dajete toliko. S druge strane, nikako ne mogu razumjeti vaše ponašanje kada zatražite nešto za sebe, niti vaše nezadovoljstvo. Pa zar vama ne čini zadovoljstvo davati se njemu ?
Cijelo vrijeme mislila je na svog mladog muškarca. Nježnost koju je osjećala prema njemu i želju da ga štiti i mazi, zamjenjivala je potreba žene da se ostvari kroz svog muškarca. On je to sve budio u njoj. Čitav spektar osjećaja. U njegovom se prisustvu osjećala tako mirnom. Sve se moglo dešavati na prirodan i jednostavan način. Nije se sramila biti slaba u njegovom prisustvu. Osjećala je njegov poriv da joj pomogne, da ju zaštiti na neki način. Mogla mu se prepuštati sa takvom lakoćom kakvu nije osjetila ni prema kome u životu. Samo da nije tolika razlika u godinama!
Bližilo se vrijeme kontrole. U isto vrijeme priželjkivala je da ga sretne, pitajući se bi li primijetio promjene na njoj ? Ili da ga izbjegava? Bijes i tuga su polako splašnjavale kako je njeno razumijevanje sebe i svojih nesvjesnih obrazaca ponašanja raslo. Zamjerala mu je jedino to što se nije najprije njoj obratio i iskazao problem kako ga je on vidio.
Razumjela je njegovu poziciju, imao je mnogo više za izgubiti od nje. Možda ga je ponijela panika? S druge strane, kako nije osjetio da je ona osoba koja nikome ne bi željela nanijeti zlo? To je vibracija koja dolazi iz nas i ne može se krivo protumačiti. Ipak, jasno je da ljudi u očaju i nevolji znaju neprimjereno reagirati. Tko zna kakav film je odvrtio on u svojoj glavi?
Starija žena, željna ljubavi, možda spremna na sve? Nije se više željela opterećivati takvim mislima. Gotovo je i prije no što je počelo i tako treba biti. Nastavio je svoj život onako kako treba, a ona je dobila mnogo više no što bi možda iz same veze. Spoznaju sebe. Kako god malu bilo, vrijedilo je.
Željela je s njim razgovarati uz kavu, opušteno, ispričati se i otvoreno mu reći. Isto tako čuti i od njega njegovu verziju svega. Hoće li okrenuti glavu od nje? Doktori ionako nosom „paraju“ nebo. Tako ih uče na fakultetu. Kako bi inače izašli na kraj sa svim pacijentima koji sjede po čekaonicama i jedva čekaju da ih vuku za rukav.
Napisao joj je da ne uzurpira njegovo privatno vrijeme obraćajući mu se, jer više nije njegov pacijent. U onoj bijednoj situaciji u kojoj se našla, željela je promijeniti bolnicu. No, kako se smirivala, shvatila je da se ona nema čega niti bojati niti sramiti. Bila je zadovoljna uslugama te bolnice i ne želi ništa mijenjati.
Može ona proći kraj njega kao da ništa nije bilo. Neka njegova savjest peče njega, a ne nju. Ona je ipak sada drugačija osoba.
