Nova sezona u Kazalištu Virovitica otvorena je sinoć predstavom Kiki i Bozo rumunjske filmske scenaristice Andree Valean u režiji Dražena Ferenčine. Priča govori o starac Bozi (Antun Vrbenski) i djevojčici Kiki (Ana Majhenić) koji se nalaze se blizini mora gdje je Bozo krenuo umrijeti. Kiki je tamo pobjegla od svih jer se uplašila smrti svoga psa Ninija. I jedno i drugo provedu kratko vrijeme zajedno što im je bilo dovoljno da shvate prijateljstvo, ljubav i smrt.
"Kiki je djevojčica koja se suočava sa smrću što za nju kao za dijete predstavlja veliki problemom Kroz predstavu ona nailazi na razna pitanja: što je to smrt i kako se prema njoj postaviti, a kroz igru i klaunske gegove dolazi do nekih odgovora", objašnjava svoju ulogu djevojčice Kiki Ana Mahjenić.
Antun Vrbenski igra Bozu, starca koji broji posljednje trenutke život. "U predstavi se govori o smrti, a djeca su svakodnevno, bez obzira na uzrast, u situaciji da se susreću sa smrću", kaže Vrbenski.
Orkestar koji na sceni sve vrijeme svira predstavlja duša starca Boze koju on na kraju predaje Kiki i tim činom produžava život sebi, a Kiki daje neprocjenjivu vrijednost shvaćanja trenutka i nesavršenosti postojanja. "Vrlo važna odlika redatelja je da se odlučio za glazbu u živo jer glazba ocrtava dušu glavnog lika starca. To je jedini način da se postigne jedinstvo, jedno tijelo i jedno biće", ističe autor glazbe Igor Karlić.
Ovo je prvi dramski tekst Dndree Valean poznate po filmu "Kako sam proveo posljednje dane čovječanstva", nominiranog za Oskara 2007. godine i kratkog filma "Promet", nagrađenog Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu 2003. godine, odigran u Hrvatskoj. Nastao je na Festivalu za djecu i mlade u Beogradu gdje je premijerno izveden u Pozoruštu Duško Radović.
Dražen Ferenčina izjavio nam je nakon premijere da mu je to jedan od dražih tekstova koje je radio u zadnje vrijeme. " Kazalište Virovitica je jedno od rijetkih koje se bavi ovakvom vrstom predstava kada je u pitanju najmlađa publika. Pojam dječje predstave u našem kazalištima je da to slikovito kažem "hopa-cupa", dva-tri songića pa bude veselo, lepršavo i zabavno. Smrt je tema kojom se itekako bitno baviti na kazališnim daskama. Idealna je za razgovore nakon predstave, u školi ili vrtiću. Naravno, djeca ne razumiju sve razine, ali predstava pršti od vedre igre kojom glavi likovi pokušavaju premostiti tugu i stvarnost", ističe Ferenčina.
