Vratite nam Stipu! Takav je zahtjev poluglasno odaslan iz posljednjih redova za pozdravnih obraćanja premijerke Jadranke Kosor i predsjednika države Ive Josipovića na HUP-ovu Danu poduzetnika. Dok je Stipe Mesić bio predsjednik države, njegovi govori na ekonomskim skupovima uvijek bi izazvali neku polemiku. Uvijek se znao kritički izraziti o ekonomskim potezima vlade. Njegov nasljednik Ivo Josipović još je jednom krajnje diplomatski, općenito, govorio o ekonomiji. Već je u novinama ispravno uočeno da je čelništvo HUP-a, očito namjerno, za temu svoga godišnjeg skupa odabralo benignu 'društvenu odgovornost' tvrtki. Što je pak pružilo priliku sudionicima da se lijepo ispozdravljaju, ne napadaju se uzajamno, a da se premijerka i predsjednik susretnu i raziđu u dobrim odnosima. Pridoda li se još tomu da je i vodstvo Hrvatske udruge poslodavaca izostavilo svaku ozbiljniju kritiku na račun Vlade - eto ti idile! Ma što idile, eto gotovo nacionalnog konsenzusa! Tek se Ivica Mudrinić, u ime Nacionalnog vijeća za konkurentnost, usudio naznačiti da bi država morala utvrditi grane koje želi poticati.
Istrgnute brojke Koliko god godinama javnost željela konsenzus i optimizam bio najtraženija roba u Hrvatskoj, idilična atmosfera među najvažnijim stakeholderima u državi krije i velike opasnosti. Treba širiti optimizam, ali onda kad on ima pokriće. Graditi optimizam na klimavim temeljima krajnje je opasno. Može odaslati pogrešne signale, poslovni subjekti mogu još jednom donijeti pogrešne odluke, pa bi šteta za godinu-dvije mogla biti velika.
Premijerki Kosor sigurno nije lako, pa se može razumjeti da je očajnički iskopala podatak o smanjenju broja nezaposlenih u travnju u odnosu na ožujak. Riječ je o dobrodošloj, ali ipak samo sezonskoj pojavi. Njezin prethodnik Ivo Sanader bio je majstor u pronalaženju nekog iz konteksta istrgnutog pokazatelja, ali to nacionalnoj ekonomiji i građanima nije pomoglo da ne završe u recesijskom bunaru. Pa im neće pomoći ni sadašnje friziranje trendova u (ne)zaposlenosti. Zanimljivo je da se odjednom maše i rastom izvoza od četiri posto.
Kad kreatorime ekonomske politike spomenete da bi radikalno povećanje izvoza moralo biti glavni cilj svakoga Vladinog ekonomskog programa, oni odmahuju rukom tvrdeći: 'Mi nemamo što izvoziti.' A gle čuda, sad odjednom upravo izvoz vuče blagi rast industrijske proizvodnje! Što bi tek bilo da se ekonomski program oporavka temelji na maksimalnoj pomoći izvoznicima umjesto što se izvoz spominje tek usput, a prioriteti su sasvim drugi - oni koji ni u kratkom ni u dugom roku neće moći dovesti do ubrzanog rasta nacionalne ekonomije? I tu griješi predsjednik države Ivo Josipović. Podupirući premijerkin ekonomski program bez njegova kritičkog preispitivanja, sutradan bi mogao postati i sukrivac pokaže li se da uradak premijerkinih savjetnika ipak nije efikasan kao što je predstavljen. Slično je i s HUP-ovcima. Može se razumjeti da je struktura čelništva HUP-a takva da im ponuđeni program odgovara kao poduzetnicima i menadžerima, ali za cjelinu nacionalne ekonomije premijerkin bi program valjalo kritičnije propitati.
Nedomišljeni potezi Jest da je to što premijerka Kosor namjerava provoditi bolje od onoga što se događalo u Sanaderovo vrijeme. Ali vrlo vjerojatno ipak nije dovoljno kvalitetno za izazov trenutka. Lijekovi koji se primjenjuju kratkoročnog su učinka i imaju niz nuspojava. Kao, nelikvidnost će se riješiti kad javna poduzeća dignu nekoliko milijardi kuna kredita i plate svojim dužnicima. Te će kredite trebati i vratiti, a elektroprivreda ili cestarska poduzeća taj će dug za godinu-dvije preliti na cijene svojih proizvoda, što će onda dodatno opteretiti tvrtke koje posluju u Hrvatskoj. Premijerka se na HUP-ovu skupu pohvalila da će se centralizacijom javne nabave uštedjeti do 340 milijuna kuna na godinu. Pritom kao da nije svjesna da će ušteda u proračunu za nabavu 'spajalica i svega drugoga' vjerojatno ugasiti nekoliko tisuća radnih mjesta u malim hrvatskim tvrtkama. Centraliziranu nabavu više će dobivati velike, mahom strane tvrtke. Pa će nedomišljena centralizacija javne nabave povećati broj zaposlenih u EU, a smanjiti njihov broj u Hrvatskoj. Javna je nabava doista bila izvor korupcije, ali sirova centralizacija nipošto nije pravo rješenje. Kad se za neko vrijeme pokažu promašaji nedomišljenih poteza, svi će biti naknadno pametni. Zaboravljajući da su šutjeli kad nije trebalo.
