Kasna jesen 2009. Na stolu premijerke Jadranke Kosor zazvoni telefon:
'Gospođo Kosor, imate poziv od ministra unutarnjih poslova.'
'Što sad hoće? U poslu sam!'
'Neće mi reći, samo kaže da je hitno.'
'Dobro, spojite ga...'
'Gospođo predsjednice Vlade, kao ministar unutarnjih poslova molim odobrenje da protiv prosvjednika smijemo upotrijebiti pendreke i suzavac. Stvari izmiču kontroli...'
Koliko god nitko ne želi javne prosvjede, a još manje žestok sukob između demonstranata i policije, nova će premijerka teško izbjeći da mjere koje najavljuje ne bude prisiljena braniti i silom. Rezovi koji će se s golemim zakašnjenjem morati napraviti u eksplozivno kratkom roku bit će krajnje rizične operacije.
Nažalost, visoka se rizičnost ne može izbjeći čak i ako se bolne mjere ne budu provodile. U tom slučaju dogodio bi se nekontrolirani bankrot, pa bi reakcija ulice mogla biti još žešća nego u slučaju kontroliranog pokušaja smanjenja nagomilanih ekonomskih neravnoteža.
Nakon što je guverner dr. Željko Rohatinski na okruglom stolu HAZU (nevjerojatno, ali i akademicima se jedanput omaknulo da u pravom trenutku reagiraju - ne ulazeći u kvalitetu prijedloga - na aktualnu društvenu situaciju) objavio da se država za spas svojih financija treba zadužiti nevjerojatne 42 milijarde kuna bruto, potvrđuje se da je dr. Ivo Sanader izabrao za sebe odličan trenutak da pobjegne s premijerskog kormila.
Kad je o premijerki Jadranki Kosor riječ, koliko god izgledi bili mali, ne treba odbaciti mogućnost da iznenadi i pokaže se odlučnijom od svog prethodnika - što i nije posebno teško kad se zna s kolikom je upornošću Sanader, igrajući samo na kartu ulaska Hrvatske u EU, odgađao bilo koji ozbiljniji ekonomski rez.
