U četvrtak, 30. listopada, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, uz poštivanje epidemioloških preporuka, predstavljena je Zavičajna zbirka Branislava Glumca. Riječ je o zbirci od 133 jedinice knjižnične građe među kojima se nalaze knjižna izdanja (tekstovi poezije i proze, slikovnice za djecu), gramofonske ploče, likovne mape, jedna VHS kaseta te niz Glumčevih privatnih fotografija. Zbirka je podijeljena u dvije cjeline: prvu cjelinu čine autorova potpisana djela, dok drugu cjelinu čine potpisana djela drugih autora, Glumčevih prijatelja i kolega.
Ovom priznatom autoru kojim se virovitički kraj diči i ponosi (što je dokazala i mnogobrojna publika) društvo su na predstavljanju činile dvije dame, glazbenica, književnica i autorova prijateljica Danijela Martinović te voditeljica Odjela za odrasle Gradske knjižnice i čitaonice Nela Krznarić, kao i ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice, Robert Fritz, koji je pohvalio marljive djelatnike Knjižnice, osobito Danijelu Crnčić i Nelu Krznarić koje su osobito zaslužne za nastanak Zavičajne zbirke Branislava Glumca.
Branislav Glumac već na samom početku sve je prisutne podsjetio na miris lipa koje su se nalazile ispred Gimnazije Petra Preradovića, a koje su se posebno utisnule u njegova sjećanja. Autor upravo „drvo sjećanja“ od čijega „korijenja se ne može pobjeći“ smatra životvornim obilježjem ljudskoga postojanja, a uz tri najvažnije stvari u životu („krevet u kojem smo rođeni, ljubav koju smo gajili i smrt“), Glumac važnom definira i činjenicu zadržavanja mladosti u sebi: „Dijete u svima nama čuči. Ja to dijete nikad nisam ugasio, rita se u meni (što bi rekli moji Mikeši).“ Virovitica nikad nije napustila srce i misli ovoga karizmatičnoga književnika pa se rado prisjetio svojih bližnjih (roditelja i brata), ali i prijatelja.
Prisjetio se tako prijateljstva s briljantnim piscem kriminalističkih romana, Milanom Nikolićem, za kojega ga vežu brojne uspomene, uključujući i fotografiju na kojoj se njih dvojica nalaze uz dvojicu virovitičkih drugova, a Branislav Glumac pozira bosonog. Spomenuo je i suradnju s Davorom Šunkom, crtačem stripova i poznatim virovitičkim umjetnikom, s kojim je radio na nekoliko slikovnica za djecu.
Velik dio ove književne večeri bio je posvećen književnom stvaranju i čaroliji koja proizlazi iz pera autora, stoga je svoj doprinos temi dala i posebna gošća, Danijela Martinović riječima: „Riječ me dohvatila.“ Svjesna težine javnoga posla, a osobito stigmi i predrasuda o njezinu zanimanju koje se (prečesto pejorativno) svodi na sintagmu „vrckave pjevačice lakih nota“, Martinović je spas pronašla u pisanju i retcima koji joj pomažu izraziti emociju. Branislav Glumac, kao svaki pravi mentor, pohvalio je dubinu njezinih rečenica i stihova, a Danijela Martinović iskazala je poštovanje prema Glumčevoj ljubavi koju i dalje osjeća prema svom domicilnom i prvotnom zavičaju, mada već godinama ne živi u njemu (o toj će ljubavi svi zainteresirani moći pročitati više u Glumčevoj novoj knjizi „Moja dva djetinjstva“, biografskom tekstu koji će uskoro ugledati svjetlo dana). S idejom da nas sve materijalno veže i obvezuje, a u konačnici često i razočara, Martinović je naglasila kako je najvažnije ono što se nalazi u čovjeku, ljubav i toplina koji nas uvjeravaju: „Zavičaj je u nama gdje god da jesmo.“
Opušteno druženje završilo je Glumčevom željom da svi prisutni kući ponesu toplinu i iskrenost susreta na kojemu on nije „bio glumac, već čovjek od krvi i mesa“ te simpatičnim pozdravom „Bog vam dao zdravlja, a Majka Božja penez.“ Osim lijepih želja, Glumac je pokazao veliko srce te svoje sugrađane darivao i besplatnim primjercima svojih književnih djela.
