Kolumna Prirda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka
Već godinama traju silni prijepori oko mjesta i uloge katoličkog vjeronauka u državnim školama. Tenzije između protivnika i zagovaratelja ne prestaju, što samo produbljuje već postojeće podjele. Uvažavajući važnost kršćanske tradicije u hrvatskom društvu, te izražavajući poštovanje i naspram duhovnih tradicija ostalih vjerskih zajednica, jedino rješenje za izlaz iz ovakve situacije vidim u kompromisu koji bi se lako mogao postići temeljem postojećih zakonskih propisa, a slijedom pozitivnih iskustava o dosadašnjem radu katoličkih škola, čiji program udovoljava standardima suvremenog građanskog društva i ujedno zadovoljava sve primarne potrebe u segmentu tradicionalnog kršćanskog odgoja katoličkih vjernika.
To je ujedno i odgovor na smjer novih reformi u školstvu kojima bi se zadovoljili svačiji interesi. Budućnost modernog društva, koje uvažava građanski, kulturni i duhovni identitet svih svojih građana, počiva na odgojno-obrazovnom pluralizmu, što bi omogućilo svim društvenim skupinama da se obrazuju sukladno vlastitom svjetonazoru.
U tom smislu Crkva ne bi trebala gubiti vrijeme na vječitu borbu oko prisilnog zadržavanja vjeronauka u redovnim državnim školama - kojemu u jednoj sekularnoj državi nikako nije niti mjesto - već bi se trebala isključivo posvetiti otvaranju vlastitih škola po uzoru na već postojeće, i sve svoje odgojno-obrazovne kapacitete proširiti na srednje i visoko školstvo, koje bi kvalitetom nastavnog rada zaslužile poštovanje i pobudile interes svih građana, ne samo katolika.
Tipičan primjer takvih obrazovnih ustanova su Sathya Sai škole u Indiji. Iako je riječ o školskom obrazovnom sustavu koji je utemeljen na vedanti - sukladno domaćoj indijskoj tradiciji - u redovima za upis stoje djeca kršćana, budista, muslimana...Razlog ovako visoke tolerancije njihovih roditelja na vedsku duhovnu "indoktrinaciju" sasvim je logičan i jednostavan za shvatit.
U Sathya Sai školama kurikulum odgoja (religijskog i građanskog) ima četiri osnovna modula. To su: SATHYA (istina), DHARMA (ispravno djelovanje), SHANTI (mir), PREMA (ljubav) te dopunski peti: AHIMSA (nenasilje), u kojemu su integrirane vrijednosti prva četiri. To je osnova svih nastavnih programa, a da ne bi bilo nikakve zabune definiran je i krajnji cilj obrazovanja - KARAKTER.
Dakle, program je u potpunosti usklađen sa razumom i srcem, i tu se gube sve razlike u vjeri, jer u svakoj ovoj vrijednosti svi učenici i studenti prepoznaju vlastitu duhovnu tradiciju.
Po istom principu mogu se ustrojiti i hrvatske škole - građanske i vjerske....Bio bi to veliki korak u 21. vijek, pozdravljen pljeskom na Nebu i zemlji, i vjerujem da bismo svi bili ponosni... Zamislite samo predsjednika Ivu Josipovića koji bi jednoga dana po uzoru na svog kolegu Indijskog predsjednika, prilikom svečane promocije studenata nekog budućeg Katoličkog sveučilišta imao čast održati ovakav govor:
... "Posebno mi je zadovoljstvo biti ovdje među vama. Ovom prilikom uputio bih čestitke svima koji ste prošli akademske ispite i primili danas diplome. Želio bih vam reći: Primili ste upute za vaša područna znanja u umjetnosti i znanosti. Primili ste sveobuhvatne upute kroz sistem koji vaš cijenjeni Univerzitet prvenstveno naziva integralno obrazovanje. Ali nadasve ste primili ovdje osjećaj za ljudske vrijednosti - vrijednosti uobičajene za sve religije svijeta, odista uobičajene za čovječanstvo.
....Nije iznenađenje da je vaš univerzitetski kompleks stekao jedinstvenu vedrinu. Posjetio sam mnoge univerzitetske komplekse u Hrvatskoj i van nje. Ali moram reći da nigdje nisam osjetio uzvišenost ove atmosfere...Ovdje nadasve postoji nešto posebno, nedodirljivo u atmosferi ovog mjesta. Postoji prefinjenost i ublažavajuća sila u vašem kompleksu. Sveučilište odiše duhom unutarnjeg mira koji je posve jedinstven. Takva unutrašnja ravnoteža se ne postiže administrativnim odlukama ili hijerarhijskom moći. Svaki nastavnik i student, činovnik i radnik ovdje izgleda da intuitivno znaju da je ovaj Institut višeg obrazovanja također nadležno mjesto višeg ponašanja i sjedište višeg razumijevanja.
Cjelovito razumijevanje, obrazovanje i ponašanje vode do punog razvitka ljudske ličnosti. To vodi onome što vaš uvaženi rektor naziva čovječanstvo. Ovaj neodredivi, ali vitalni, sistem vrijednosti oblikuje niti pergamenta (diploma) kojeg primate danas. On oblikuje pigment tinte kojom su vaše diplome odštampane.
Pergamenti označavaju tekovinu obrazovanja i završavaju period priprema. Ali oni nam također kažu da ovog dana stajete na prag i na vrata koja vode i van, i unutra...van svijeta priprema i u svijet djelatnosti. Ova promocija je zato završni inicijalni obred, oproštaj kao i krštenje. Običaj je da gosti, govornici na svečanosti promocije, daju diplomcima najbolje savijete, koji se mogu dati, zasnovane na životnom iskustvu. Smatram da je najbolji savjet dostupan u obliku pet velikih ideala koje je vaš uvaženi rektor opisao kao istina, ispravno djelovanje, mir, ljubav i nenasilje. Oni su temelj ovog sveučilišta i tajna njegovog uspjeha. Kad bi oni postali temelj našeg društva, kakvo bi se čudo moglo postići....Želio bih vam uputiti nekoliko misli o ovih pet ideala.
Istina ima više pojmovnih značenja. Mahatma Gandhi, kao što znate, rekao je da je Istina Bog. Morate se ponekad upitati što je podrazumijevao pod Istinom. Podrazumijevao je pod tim da nam istinu daje naš unutarnji glas, glas ljudske savjesti. Svi se rađamo sa osjećajem za dobro i loše, učinjeno i neučinjeno. Religije se grade na ovom urođenom osjećaju. Namjerno ili ne, mnogi tumači iskrivljuju unutarnji glas ljudske savjesti. Gandhi je želio da se neposredno prilagodimo ovom glasu istine. Želio bih da upamtite Šekspirove stihove:
'Ovo iznad svega: Sebe radi budi pošten,
To moraš slijediti kao noć što slijedi dan,
Onda ne možeš biti nepošten prema bilo kom'
'Biti pošten sebe radi' bi značilo, biti pošten prema ljudima u sebi kao prema hindusima, muslimanima, Telužanima ili Tamilcima itd. Jer predugo smo bili standardni nosioci ove ili one vjere. Razumijmo istinu običnih korijena čovječanstva. Istina valjda zato podrazumijeva da se u tvojim mislima i izgovorenim riječima istina kao tvoja ljudska duša obraća tebi.
Ispravno djelovanje je praktično riječ koja se ne može opisati. Pravičnost, možda, je najbliži opis...To nije puka dobrota. To je jedan razumljivi koncept svih ideja. Ispravnost je u biti društvena etika. Ono nas podsjeća da je čovjek član društvene grupe i nužno mora međusobno djelovati sa drugima u grupi. I dok tako radi, njegove djelatnosti moraju odavati ljudske vrijednosti. Ispravno djelovanje zato podrazumijeva da bi vaše ponašanje trebalo biti takvo da koristi ljudskoj porodici sa nesebičnom dobrotom u srcu. Kad Majka Tereza njeguje gubavce, kad Otac Ante pruža pomoć sirotinji i kad bezbrojne osobe, znane i neznane, čine nesebično djelo, ili se susprežu od sebičnog pojedinca, oni vrše čin ispranog postupanja. Ono se treba izvršavati ne kao čin dobročinstva, već kao stvar dužnosti.
Mir je mnogo, mnogo više nego odsutnost sukoba. Ono nagovještava unutarnji mir koji prevladava u dubinama oceana. Ako svako od nas ima unutrašnju stabilnost, moći ćemo izvršavati mnogo efikasnije dodijeljene nam zadatke.
Ljubav, slično, nije samo obična ljubav, već briga i samilost s ljubavlju. Krist, Budha i Gandhi personificiraju takvu samilost. Moraš se upitati, što god radio, kao činovnik, nuklearni fizičar, biznismen ili inženjer, briga s ljubavlju za bližnje, da li nalazi mjesta u redu stvari ili ne. Ako nalazi, onda vodimo brigu o ljudskim impulsima u nama i prilagođavamo ispravnom postupanju.
Nenasilje je mnogo više od samog značenja ove riječi. To je i aktivno uključivanje u bol drugih. Nenasilje u svom pozitivnom aspektu ispravnog djelovanja može i mora naći mjesta u vašim mislima za društvo. Svijet se danas suočava sa nasiljem u mnogim oblicima od kojih je jedno trka u naoružavanju. Možda za sve nas nije moguće da sprečavamo međunarodno nasilje. Na nama je da osiguramo da ne povređujemo interese drugih. Drugim riječima, da igramo pošteno.
Ako ovih pet principa imamo na umu, Božanska iskra u svakom i svima će prosvijetliti naše živote. Biti će nam omogućeno da dostignemo kvalitetu, izvrsnost, ali iznad svega najviši standardi ljudskog ponašanja.
Ljudska ljubaznost, trpeljivost i razumijevanje su nježne biljke koje se mogu zalijevati jedino vodom istinske duhovnosti. Ono što nam treba nisu religiozne i metafizičke tajne, već osnovna duhovnost. ...Bilo koje društvo gdje je suština religije van razumijevanja ogromne mase ljudi, u opasnosti je od duhovnog propadanja. Običan čovjek nema ni vremena ni energije da slijedi komplicirane teološke tekstove i komentare....Isus je spoznao ovu činjenicu i zato je ljudima dao poruku samilosti.
Buda, Muhamed, Mahavira, Kabir i drugi Učitelji, slično, tumačili su Svetu Doktrinu na način koji običan narod isto kao i elita može razumjeti. Sve ove velike ličnosti su vidjele da je duhovnost vjera koja može spojiti sve ljude naše planete u kreativno partnerstvo....Adi Shankara kaže: 'Među putovima i uvjetima potrebnim za oslobođenje jedino je put ljubavi vrhunska staza''.
Od suštinske je važnosti da, ako nas sujevjerje, predrasuda i mračnjaštvo ne mogu baciti ponovo u ponor, oživimo duh istinske nesebične ljubavi u našoj zemlji.
Ovdje u predvorju vašeg Instituta stoji simbol božanskog cvjeta, kao simbol jedinstva svih religija. Vaš rektor je rekao: 'Neka postoje različite vjere, pustimo ih da cvjetaju, neka se pjeva u slavu Boga na svim jezicima, različitim melodijama. Poštujte razlike u vjerama i spoznajte ih kao važeće sve dok one ne gase plamen jedinstva.' Svaki diplomirani student ovog Sveučilišta treba biti pronositelj ovih poruka držeći visoko uzdignuti plamen jedinstva. On ili ona treba da stoje za istinsku odanost vjeri podupirući sve vjere.
Prenesite u svoje zanimanje vedrinu, uzvišenost i humanost ovih vrijednosti."
Eto tako... Stavit ćemo još mjesto i datum - održano u Rijeci 25. 12. 2025. Rijeka je normalan rokerski grad, a mislim da je to i neki razuman rok da svi skupa dođemo pameti... I ja ne vidim zašto bi to bio problem. Ako ovim putem mogu jedna Danska, Irska, Velika Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland... ako može Zambija, Brazil, Argentina, Japan... ako može još desetak država u svijetu, zašto ne bi mogla i Hrvatska?
U tom slučaju nema prijepora o vjeronauku, jer kad su ljudske vrijednosti u svim školskim predmetima onda cijela škola postaje vjeronauk, i nikome ne smeta čiji je vjere.
