U pravu je Josip Đakić, HVIDR-ina perjanica i HDZ-ova uzdanica, kad usred sabornice kaže da »ne možemo svi biti isti u domovini Hrvatskoj i ne možemo svi imati ista prava«. Jer da ta domovina Hrvatska nije takva kakvom ju je Đakić opisao, mi bismo u novinama čitali da se autor te rečenice naprasno oprostio od političkog djelovanja kroz institucije sistema. A možda i to da je uzeo pušku u ruke, skupio istomišljenike i poveo ih negdje u šumu, u planinu, u kukuruze ili kamo se već ide kad se kreće u oružanu borbu za Neravnopravnu Državu Hrvatsku.
Da je Hrvatska doista država u kojoj svi ljudi imaju ista prava, tada Josip Đakić ne bi bio u povlaštenoj poziciji da kao saborski zastupnik vladajuće stranke promovira neravnopravnost kao državotvorno načelo. Jer kada bi Hrvatska demokratska zajednica imala ambiciju vladati zemljom jednakopravnih građana, tada bi se zasigurno - dok si rek'o britva ili HVIDR-a - javno odrekla oratorskih usluga svakog svog člana koji propovijeda zakonsku diskriminaciju, pa tako i Josipa Đakića. I onda bismo po novinama čitali prigodne fraze Jadranke Kosor kako je njezina stranka i u »slučaju Đakić« pokazala da čvrsto i nepokolebljivo ostaje na putu proklamiranih civilizacijskih vrijednosti i da nema tog člana Hrvatske demokratske zajednice, pa zvao se on i Josip Đakić, koji može nekažnjeno zagovarati negiranje Ustavom zajamčenih jednakih prava svih građana ove zemlje i time skretati Hrvatsku s njezine eurointegracijske trase na stranputice koje nas odvode u totalitarne političke modele što smo ih, zahvaljujući naporima vladajuće stranke i njezinih koalicijskih partnera, ostavili u dalekoj prošlosti.
A ovako - budući da je današnja Hrvatska zemlja nadravnopravnih političkih siledžija - po novinama čitamo da je Josip Đakić, umjesto da podigne radnu knjižicu u saborskom tajništvu, podigao privatnu tužbu protiv HTV-ova urednika Aleksandra Stankovića kojom, u svojstvu predsjednika HVIDR-e, traži odštetu od 100 tisuća kuna s pripadajućim kamatama, jer je inkriminirani, u emisiji »Nedjeljom u 2«, »izrekao niz klevetničkih izjava kojima je nanio štetu ugledu i časti privatnog tužitelja, kao udruge hrvatskih branitelja«. Čitamo tako da je proslavljeni borac za neravnopravnost u Republici Hrvatskoj uvrijeđen Stankovićevom tvrdnjom da je Jadranka Kosor stvorila 500 tisuća branitelja i njegovim višekratno postavljenim pitanjem gostu emisije Miloradu Pupovcu: »Je li to politička korupcija i tko se u ovoj zemlji bori protiv nje?«
Čitamo vijest o Đakićevoj tužbi protiv Stankovića kao što smo svojedobno čitali njegove izjave da se on i HVIDR-a protive objavljivanju Kosoričina Registra hrvatskih branitelja zato što žele »da se branitelji zaštite od mogućih progona Haaškog suda«, jer bi se tom polumilijunskom zbirkom imena »mogli služiti samo oni koji žele pisati nove optužnice protiv hrvatskih branitelja«. I nemamo se čemu čuditi, budući da nam je Josip Đakić i prije tri godine tvrdio isto što je prekjučer izlanuo u Saboru. Da ne možemo svi biti isti u domovini Hrvatskoj i da ne možemo svi imati ista prava. I da će to biti tako sve dok sebi dopuštamo sramotu da trpimo Josipa Đakića i Jadranku Kosor, i da plaćamo reket đakićevskoj HVIDR-i i krovnom joj HDZ-u.
