Banner
Obuljen Koržinek: Dužnost svakoga od nas promovirati tolerantan način komunikacije
Capak: Nije nam potreban novi lockdown, postoji niz drugih mogućnosti
Trut: Hrvatska zasad ima dovoljno bolničkih kapaciteta i zaštitne opreme
SDP: Vlada ničime nije olakšala položaj građana pod ovrhom
Sindikat traži ukidanje zabrane zapošljavanja u zdravstvu i socijalnoj skrbi
Udruge traže stimulaciju za sestre koje skrbe o Covid-19 pacijentima
Izbori u HDZ-u nastavljaju se u studenome

  Virovitičani u Zagrebu

Predgovor Kronike Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu

  Mirko Kovačević           07.10.2020.         665 pogleda
Predgovor Kronike Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu

Okupljanja Virovitičana nastanjenih u Zagrebu datiraju još od polovice prošlog (20-tog) stoljeća. Pedesetih godina brojni Virovitičani, koji su napustili rodni grad i zavičaj i preselili u Zagreb, poželjeli su u za njih velikoj metropoli, bar malkoc zabaviti se na stari virov'tički način pa su iznajmljivali prostranu bašču Pivovare u Ilici (ili neke druge prostore) i tamo se susretali i družili nekoliko sati, ponekad i do ponoći. Da bi štimung bio onaj pravi virovitički, pozivali bi i virov'tičke tamburaše, najčešće iz Rodoljuba, čiji su svirači bili nadaleko poznati u Virovitici, a i šire.Tako su si bar ponekad priredili domaću mikešku zabavu, često s pinkl-balom, uživajući u zavičajnom ugođaju koji je na taj način bio oživljen i u Zagrebu.

Rado i s nostalgijom prisjećaju se zagrebački Virovitičani tih veselica, a sjećaju se i okupljanja u različitim prostorijama po mjesnim zajednicama i sličnim neprikladnim prostorima iz kojih su se često seljakali, tražeći stalnu mikešku oazu za svoja okupljanja i druženja. Tijekom vremena, ta tada već stalna druženja institucionalizirana su pa su dobila i svoje upravne te nadzorne odbore, sudove časti i predsjednike, tajnike. Tako ti nostalgičari za Viroviticom spominju kao predsjednike Ivana Pavlovića, Emila Pokupića, Miku Kolesarića te poglavito poznatog i veoma aktivnog Virovitičanina Dragu Dopplera, koji je bio spiritus movens tadašnjega Društva.

Ratna zbivanja krajem prošlog stoljeća pridonijela su da su spomenuta druženja gotovo prestala, ali u pojedinačnim susretima i razgovorima Virovitičana raznih naraštaja tinjala je želja da obnove rad svoga Zavičajnog društva. To se dogodilo u listopadu 1999. godine.

Neposredni povod bila je samostalna izložba akvarela poznate i priznate virovitičke slikarice Bernarde Idžojtić u Zavičajnom društvu Međimuraca u zagrebačkoj Ilici, zahvaljujući ljubaznosti prof. dr. sc. Dragutina Feletara. Obnoviteljska skupština održana je 20. listopada iste godine u Ininim društvenim prostorijama u Gajevoj ulici 46, koje će biti mjesto okupljanja narednih petrnaest godina. Na skupštini izabrana su tijela uprave, donesen statut te predloženo ime: Zavičajno društvo Virovitičana u Zagrebu, pod kojim je Društvo registrirano kao udruga te kao takvo djeluje danas.

Oni koji vole svoj grad i koji osjećaju čežnju za njim, potražili su to Društvo nostalgičara za Viroviticom i u njemu su naši sličnomišljenike koji rodnu grudu nose duboko u sebi, iako već desetljećima ne žive na njoj. U Društvu Virovitičana ugodno im je jer tu osjećaju zajedničku pripadnost gradu koji se uvukao u pore naših duša i tu traje i obnavlja se svakim sjećanjem i svakom riječju o njemu. Mi smo društvo različitih osobnosti, a ujedinjuje nas Virovitica jer nam je ljubav i misao neugasla.Taj nam je grad kao Židovima Jeruzalem, gdje god da smo, kamo god idemo, mislimo na njega i nadamo mu se.

Iako svatko od nas ima i promišlja svoj grad, svoja sjećanja i uspomene, Virovitica nam je zajednička u različitosti i to zajedništvo nas okuplja. Grad nam dođe kao utočište u svagdašnjim teškoćama i kao uspomena na one prošle, bolje dane. On nam je utjeha i snaga za sutra, misao na novi dan. Pa kada se u životu izgubimo, utječemo mu se, a on nas ozdravljene vraća nama samima. Jer ako u sebi imamo svoj grad, nismo sami – u tom je gradu sigurno negdje sačuvan i maleni dio nas.                                          

Zato se na svakoj zavičajnoj tribini, osim druženja, obradi određena tema iz virovitičke sadašnjosti, prošlosti, društvenih zbivanja, športa, ponajviše iz kulture. Osim želje za okupljanjem nas zaljubljenika u vlastiti grad i zavičaj, duboko u nama zapretana je i potreba da o Virovitici slušamo te da saznamo što se sada u njoj događa, a rado bismo proniknuli i u njezinu budućnost. Zato su nam dragi svi gosti koji dođu iz Virovitice i sve priče u kojima je ona glavni lik ili bar glavno mjesto događanja. Zaista su nam dobrodošli svi oni koji o gradu govore te oživljavaju njegovu i našu prošlost.

Virovitica je grad bogate povijesti i još bogatije kulturne tradicije, grad kreativnih ljudi, sklonih umjetnosti, znanosti, športu, druženju. Ona je bogata škrinja naših povijesti, naših prohujalih djetinjstava i mladosti, prvih prijateljstava i prvih ljubavi, naših odlazaka u veliki svijet i naših neprestanih, kratkotrajnih povrataka. Ona je obilje minulih dana i godina, uspomena i sjećanja što zauvijek su nam u srcu pohranjena. Sve je to u pamćenja nam utisnuto i trajat će u nama dok bude nas i onih što živjeli su s nama taj grad, taj zavičaj i neponovljive naše živote.

Sjećam se dojmljivih rečenica o toj temi našega dvadesetgodišnjeg predsjednika Vladimira Mike Kolesarića u jednom novinskom razgovoru za facebook Zavičajnog društva: (…) Kad se prepuštam vlastitim osjećajima i navali nostalgije za mojom Viroviticom (a daleko sam od nje), zamišljam kako zadivljen stojim kraj kapele sv.Trojstva u Milanovcu ili u Martinovom vinogradu na Golom Brdu i gledam u ljetnom dopodnevu ili smiraju taj sanjivi grad, što se u laganoj izmaglici prostire ispred mene. Iako je pogled doista očaravajući, shvaćam da zapravo ne gledam objektivne činjenice, drveće, vinograde, prelijepe slike krajolika već promatram svoju Viroviticu kakva je u mojim sjećanjima i kakvu sam je osobno doživio. Dešava mi se upravo ono što i drugim ljudima, vidim posljedice svojih doživljaja, vlastitu percepciju obasjanu unutrašnjom svjetlošću prošlih i sadašnjih iskustava, vidim svoj osobni grad i ljubav za njega, ljubav obojenu trajnom čežnjom što zovemo je nezaborav.

Dakako, tu ljubav i fascinaciju gradom potvrđuju i ciljevi našeg Zavičajnog društva:

  • njegovanje kulturnih, povijesnih i ostalih društveno-gospodarskih postignuća Virovitice, virovitičkog kraja i zavičaja,                                                                     
  • organiziranje predavanja, društvenih večeri i prigodnih kulturnih priredbi,         
  • organiziranje rada Društva prema statutu te prihvaćenim programima,   
  • suradnja s drugim srodnim udrugama i KUD-ovima u zemlji i inozemstvu,
  • izdavanje prigodnih knjiga i publikacija iz područja djelatnosti Društva, itd.

 Naravno, spomenuti ciljevi, upisani u Statut Društva, nisu tek mrtvo slovo na papiru, zacrtali smo ih i usvojili te su nam trajna zauzetost i razlog okupljanja. Ako je zavičaj u ljudima, a nama Virovitičanima on to jest, onda su zavičajne tribine nas Mikeša i svih onih s kojima prijateljujemo i družimo se, predanost i privrženost našem ne odveć velikom, ali najdražem gradu. Pokazat će to i statističke činjenice našeg dvadesetogodišnjeg djelovanja, a najviše čitanje ove Kronike koja je zrcalo svih dosadašnjih susreta i druženja.

Tijekom djelovanja Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu od 1999. do 2019. održana su ukupno 224 susreta, od čega 209 u okviru zavičajne tribine i 15 u različitim prostorima izvan mjesta okupljanja (u kazalištu, koncertnoj dvorani, muzeju…). Teme tribina i susreta bile su izuzetno raznolike i zbog toga veoma zanimljive. Priređeno ih je 209, a razvrstane su u sljedećetematske kategorije: književno - jezične - 42 programa, od čega čak 30 predstavljanja knjiga; 34 likovna programa, od toga 30 izložaba - skupnih i samostalnih; glazbeno područje i koncerti - 32 programa; povijesno područje - uglavnom 24 predavanja; kazališno područje - 12 predstava i 2 predavanje; područje arheologije, etnologije i folklora - 9 predavanja i nekoliko folklornih nastupa; 21 skupština - redovitih ili izbornih; područje fizike, tehnike i športa - 13 programa; te 47 programa iz različitih područja (kao što su predavanja, putopisi, gostovanja članova Gradskog poglavarstva, gostovanja učenika..) objedinjenih naslovom društvene teme.

Spomenute teme i programe naših susreta ispričali su nam i predstavili izuzetni pojedinci, ansambli i društva te članovi ustanova s kojima smo surađivali tijekom svih ovih 20 godina djelovanja. Svima njima najsrdačnije zahvaljujem jer su svojim znanjima i umijećem obogatili naše Zavičajno društvo, odnosno sve članove koji su dolazili redovito ili povremeno u našu sredinu. A bili su nam u gostima (osobno ili svojim djelom) akademici Dragutin Feletar, Nedjeljko Fabrio i Antun Švajger; profesori dr. sc. - Vinko Brešić, Mirko Danijel Bogdanić, Mario Cifrak, Aleksandar Durman, Juraj Kolarić, Vladimir Kolesarić, Mirjana Krizmanić, Dragutin Rosandić, Stjepan Zimmermann; dr. sc. - Petar Feletar, Vesna Ivančić-Babić, Tomislav Ivezić, Dražen Kušen, Josip Oslić, Mirko Peti, Nikola Ružinski, Hrvoje Šošić, Agneza Szabo;mr. sc. Dubravko Hunjet; dipl. oecc. Željka Antunović, nekolilo dr.med. - Marijan Jergović, Neven Orhel, Željko Smiljanec, Ivica Veles, te mnogobroj profesora, diplomiranih inženjera, glumaca, novinara, nekoliko književnika, pjesnikinja i spisateljica, akademskih slikara i slikarica, skladatelja, dirigenata, psihologa i psihologinja, glazbenika te ljudi ostalih zanimanja.

Osim pojedinaca gosti su nam bili i manji ansambli i članovi kulturnobrazovnih ustanova, poput profesora i učenika virovitičke Gimnazije Petra Preradovića, Glazbene škole JanaVlašimskog, FRAME, nastavnika i učenika Osnovne škole Vladimira Nazora, Likovnog kluba Nikole Tricka, Tamburaškog sastava Oldtajmeri HPD-a Rodoljub i Županijskog brass sastava.

Nipošto se, dakako, ne mogu izostaviti oni što su često bili s nama, što su dolazili kad je trebalo po kiši i snijegu, a dolazili su najčešće iz drage nam Virovitice, putujući isti dan u Zagreb i noću natrag.

Bili su nam u gostima s naručjem zavičaja u duši i svojim temama češće i od nekih stalnih članova: članovi LIK-a Nikole Tricka - 23 puta, svirači Tamburaškog sastava Oldtajmeri - 20 puta, Bernarda Idžojtić - 17 puta, Ivan Zelenbrz - 16 puta, obitelj Gazdek – 14 puta, Dubravka Sabolić - 12 puta, Roko Idžojtić - 10 puta, Ljiljana Đeri - 8 puta, Mihaela Kulej – 6 puta, Silvija Salaić – 5 puta, a novinarka Mirjana Vodopić dolazila je na zavičajne tribine i izvještavala o nama u Virovitičkom listu. Na naše tribine dolazili su i virovitički gradonačelnici Ivica Kirin 5 puta, Petar Kralj - 3 puta, te Zvonko Kožnjak - 1 puta, na čemu smo im mi zavičajnici veoma zahvalni.

Srdačnu zahvalu upućujem našoj kroničarki Ankici Svirač koja je prvih 10 godina, kako sama kaže, marno zapisivala sve događaje na našim tribinama te u zapisima predstavila sve goste - sudionike naših okupljanja. Zahvaljujem za intervjue, zapise i fotografije nastavljačima Kronike - Sandri Pocrnić Mlakar, Nevenu Petroviću, Božici Bačić, Goranu Gazdeku, Branki Treber Vugrin i Romeu Ibriševiću iz Meridijana te prof. Ivanu Martinčiću za jezične intervencije i savjete.Oni su nam poklonili svoje vrijeme i ništa osim radosti druženja nisu tražili za uzvrat. Svima njima, kao i svim dragim gostima, veliko i srdačno hvala za napore putovanja te za nastupe kojima su obogaćivali članstvo na tribinama našeg Zavičajnog društva.    

Posebnu zahvalnost dugujem(o) našem predsjedniku Vladimiru Miki Kolesariću za dvadeset   godišnju suradnju i mudro vođenje Društva te za stalno druženje, komunikaciju i sugestije oko priprema ove naše Kronike. Njegovo dugogodišnje iskustvo, dobronamjernost i nadasve humanistički životni stavovi utisnuti su u retke i stranice ove spomenice i u bdući hod nas virovitičkih zavičajnika.

Ne zaboravimo, svi naši susreti obnavljanje su memorije minulog vremena i grada koji u nama traje, oni su dosizanje duše zavičaja što udahnuli smo je još onih davnih dalekih početaka.

Urednik Kronike Mirko Kovačević, prof. i književnik

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virovitičani u Zagrebu



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.