„Od srca hvala svima koji pomažu meni i mojoj mami, koji nas posljednjih dana obilaze i donose nam darove. Hvala mome učitelju Milanu i svim dobrim ljudima. Otkako su o nama prikazali emisiju na Novoj TV i, posebno, kad je objavljena priča u Slobodnoj Dalmaciji, čini mi se da su svi ljudi u Hrvatskoj prema meni iskazali nevjerojatnu količinu ljubavi. Hvala im svima.“
Tako je ovih dana, novinaru Slobodne Dalmacije, svoje emotivno životno iskustvo opisala desetogodišnja djevojčica koja živi u teškoj neimaštini sa svojom samohranom majkom.
Lavinu dobrote zakotrljao je njezin učitelj, svojom nesebičnom gestom dobročinstva, sve dok vijest nije postala medijska priča. A onda je sve dalje pošlo svojim prirodnim tokom, mimo institucija okoštale birokracije koja u papirnatim obrascima državne socijale nema rubriku za pravdanje radnih sati potrošenih u vremenu posvećenom djelima iz čistog milosrđa.
Može li se takvim plemenitim ljudima osigurati trajno mjesto u sustavu vlasti – izvršne i zakonodavne? Ali pod uvjetom da ne izgube vlastitu samostalnost u djelovanju.
Zamislite na primjer ovakvu vijest:
„Poštovani gledatelji dobra vam večer i dobro došli u središnji dnevnik Hrvatske radiotelevizije. Na samom početku izdvajamo odluku vlade koja je iznenadila cijelu domaću javnost.“
U tom trenutku vi pomislite da je usvojen prijedlog zakona o lustraciji koji u jednom paketu rješava sve probleme u zemlji. A onda vas tv spiker totalno zblene:
„Vlada republike Hrvatske osniva Ministarstvo volontera, neograničeno bilo kakvim zakonskim obavezama, sa primarnom zadaćom da poveže ljudska srca u pomoći bližnjem. Jedini pravilnik kojim bi se regulirala djelatnost ovog resora bila bi ljudska potreba – detekcija stanja, prikupljanje i dostava pomoći siromašnima, bolesnima i nemoćnima, od mjesta A. do mjesta B. Upravo onako kako to i čine stotine samozatajnih dobročinitelja u zemlji, kojima je od strane državnih vlasti potrebna samo logistička potpora.“
Slušate i gledate, ali ne možete vjerovat svojim ušima i očima. Prebacujete na Novu TV jer mislite da se HRT slikom i tonom opet pogubio u stvarnosti. Uključujete se taman u vrijeme kada Mislav Bago prijeteći se mikrofonom zahtjeva od premijera da mu prizna istinu:
- Volonteri u vladi???...Da li je to moguće???
- Da, sasvim je moguće, o tome se ozbiljno razmišlja. Za cijelo društvo bilo bi to od velike koristi, nadasve isplativo, jer njihova radna satnica ne opterećuje proračun. Osim toga, državu ne koštaju čak niti truda jer oni sve obavljaju sami. Nama samo preostaje obveza da volonterski rad konačno prihvatimo kao djelatnost od nacionalne važnosti i shodno tome počnemo se ponašati.
Dalje više nećemo zamišljati kako bi bilo kad bi bilo, jer danas je tako nešto ipak nezamislivo. Proći će sigurno još puno vladajućih mandata dok se netko tome ne dosjeti. Ali dobro se prisjetiti da većina ljudi voli pomagati. To je istina koju će svatko od nas pronaći u sebi, ma kako se osjećali grešno. Upravo na toj misli treba zadržati nadu da ćemo jednoga dana biti svjesniji sebe kao ljudi koji vole činiti dobro, i tu svjesnost ugraditi u aktivan politički život – planski i programski.
Doduše, to je siguran put u komunizam, ali ne možemo zamislit bolje i pravednije društvo od onoga u kojem jedina valuta postaje – ljubav. Stoga, prije ili kasnije, treba podićievoluciju.
Volonteri svih zemalja, ujedinite se!
Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka.
