Požgajec iz Drugog načina:Virovitica je osamdesetih godina bila svojevrsna metropola rock and rolla i svi su relevantni bendovi svirali u vašem gradu

U petak 3. ožujka program ovogodišnji „Virkas after party in Boom“ obogati će proslavljeni zagrebački bend Drugi način. U Virovitici će promovirati novi album „Zgubidan“ i prvi put javno proslaviti nominaciju za nagradu Porin u kategoriji rock albuma godine. No ono što posebno veže Viroviticu i Drugi način je neki posebni fluid zbog kojih je to bend sa apsolutno najvećim brojem svirki pred virovitičkom publikom. Prebiremo po sjećanjima i uspomenama, čeprkamo po odrastanju, mladosti i sazrijevanju, pokušavamo i činjenicama crno na bijelo, ali ide. Nitko ne može pouzdano tvrditi koliko je to puta Drugi način krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih svirao u Virovitici pa ni vođa benda Branko Požgajec.

Sjećate li se koliko ste puta gostovali u Virovitici?

Teško mi je reći ukupno, ali mislim da je to bilo najmanje pet puta! Tamo u onim predivnom prostiru Omladinskog doma.

Kako ste Vi doživljavali te koncerte i tako velike interes za vas, vašu glazbu i koncerte?

U to vrijeme se po Slavoniji inače puno sviralo. Ona je bila bogata, a publika rokerska. Zapravo, ne znam ni jedan sastav koji je u to vrijeme bio poznat a da nije svirao u Slavoniji, u Osijeku, Đakovu, Belišću, Valpovu,Donjem Miholjcu, Vinkovcima, Feričancima, Našicama, Slatini, i naravno Virovitici. Cijeli teren je bio atraktivan ne samo nama već i svim bendovima iz bivše države. Svi su pričali: Ej stari moj tamo je publika fenomenalna. I cijena karte je bila vrlo atraktivna. Govorim o vremenima kada je Slavonija bila pojam uspješnosti i prosperiteta. Onda čovjek postane sentimentalan, prigrli taj prostor i tu publiku koju smo na kraju i osobno poznavali. Fali mi ta ruta uz Dravu. Uvijek bi krenuli sat vremena ranije kako bi negdje stali na kavu i osjetili prostor .
U Virovitici je uvijek bila posebna atmosfera i štimung. Omladinac je bio u centru grada, na izvrsnoj lokaciji. Koliko se sjećam sve što je imalo veze s koncertima došlo je u tu dvoranu. Virovitica je u ono vrijeme bila svojevrsna metropola rock and rolla i svi relevantni bendovi su svirali u vašem gradu.

Što ćete nam svirati u petak?

Između ostaloga slavit ćemo i našu nominaciju za Porin u kategoriji rock album godine. Album je vani nekih sedam-osam mjeseci, zove se Zgubidan i odsvirat ćemo sve pjesme, a onda i sve značajne stvari s naša dva albuma i svih onih singlova koje smo izdali. Bit će to opširan program, dosta dugo će trajati pa ćemo ga svirati u dva dijela. Nakon toliko vremena je dirljivo doći ponovno, ako ništa drugo da se svi zajedno podsjetimo na ta vremena. Možda će to biti jadan zgodan nostalgični come back.

Gdje se svirali i gdje svirate ovi dana?

Novi album jako dobro prolazi, cijela regija zna za njega pa smo prije točno dva tjedna imali krasan koncert u Beogradu. Svirali smo u Bosni i Crnoj Gori. U Zagrebu smo imali promociju albuma u Tvornici kulture, u Puli smo svirali na otvorenom kod Zlatnih vrata gdje redovito nastupamo. Mi dolazimo na poziv, nismo ti koji tražimo gaže niti imamo menadžera. Kad nas netko treba on zove. Svirat ćemo na rock festivalu u travnju, u Zagrebu u jednom od klubova. Uglavnom prisutni smo, a ti je najbitnije.

Drugi način je jedan od rijetkih bendova poznat po tome da ne podilazi publici nego ima svog glazbeni izričaj kojega se, evo, već desetljećima drži. Na neki način stvarali ste tu našu rokersku scenu i na njoj ostavili snažan pečat. Kako gledate na pošast turbofolka koja vlada današnjom glazbenom scenom?

Očito je to eskaliralo i urbanu glazbu stavilo u drugi plan, pogotovo što je rock pomalo u defanzivi. To je specifično kod mlađe publike, moja generacija sigurno nije i neće promijeniti svoj izbor glazbe i ukus koji su gradili godinama. To se odnosi na sve one koji su rasli kada je rock and roll bio atraktivan, pun jakih imena i dobrih pjesama. Svako vrijeme nosi nešto sa sobom, ali nije isključeno da će ta mlada publika s vremenom zasititi toga i otkriti nešto novo. Primjećujem da ta pošast caruje kod srednjoškolske publike, a kad postanu studenti dolazi do raslojavanja i polako otkrivaju finije glazbene žanrove da bi u zreloj dobi rekli: Da ja sam nekada volio narodnjake, ali meni to više in.
Ipak bih rekao da je svaka glazba koja ima publiku dobra glazba. Najtužnija je ona glazba koju nitko ne želi slušati, ali je ogromna stvar da oni koji imaju profinjeniji ukus mogu doći na svoje. Zato je velika gesta ravnatelja Kazališta Virovitica Mirana Hajoša što je, eto, u ime te nostalgije pozvao nas pa se posebno radujemo što ćemo doći u Viroviticu.