Historia est magistra vitae nas uče u školama od najranije dobi. I što smo mi od te povijesti naučili o demokraciji na primjer? Demokracija označava društvo u kojem sve odluke donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana. Isto tako, demokracija je poredak u kojem vlada većina, uz osiguranje prava manjine. U svakodnevni život su ga uveli antički Grci, no još niti danas nije prisutna u svakom kutku svijeta, a tamo gdje i je prisutna, redovito se nastoji izigrati, umanjiti njena vrijednost.
Neki od recentnih primjera umanjivanja vrijednosti demokracije su slijedeći:
A kad smo već kod okoštavanja, svakako je vrijedno izdvojiti nekoliko relevantnih primjera okoštavanja koje nas povijest uči:
Zajedničko ovim primjerima je to da su vladajući u jednom trenutku izabrani kao predstavnici naroda. Kao prvi među jednakima. No, nakon dugotrajne vladavine su izgubili kompas i postali tirani. Okoštali su.
I jedini način za njihovo skidanje sa trona je bila revolucija. Podsjećam da svi koji zagovaraju desetljeća stabilnosti u konačnici zazivaju revoluciju. Jer, vladajući su mala skupina koja nakon desetljeća vladanja svršeno poznaje sve mane sustava. Savršeno zna kako najbolje može za sebe izvući najviše koristi. Tu im se pridružuje ekipa satelita koji su očarani sjajem njihovih kruna i tijara. Danas možda njihovih odijela, automobila i moći kojom zrače i koju provode. Moći kojom mogu zaposliti, otpustiti, stvoriti i uništiti…
No, povijest nas uči još nečemu. Svi znamo da su Adi i Rudolf Dassler, osnivači Adidasa i Pume bili pripadnici Hitlerovih nacista. Isto tako znamo da su Mercedes i BMW radili za Hitlerovu vojsku. Naime, ako su htjeli preživjeti nisu imali puno izbora, bez obzira jesu li im se sviđale sve metode koje je Hitler koristio. Hitlerova je vladavina trajala samo 12 godina, no one tvrtke koje nisu surađivale s režimom danas više ne postoje. Treba li im zamjeriti?