Povijest je učiteljica života: Vladajući su mala skupina koja nakon desetljeća vladanja savršeno zna kako najbolje može za sebe izvući najviše koristi

Historia est magistra vitae nas uče u školama od najranije dobi. I što smo mi od te povijesti naučili o demokraciji na primjer? Demokracija označava društvo u kojem sve odluke donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana. Isto tako, demokracija je poredak u kojem vlada većina, uz osiguranje prava manjine. U svakodnevni život su ga uveli antički Grci, no još niti danas nije prisutna u svakom kutku svijeta, a tamo gdje i je prisutna, redovito se nastoji izigrati, umanjiti njena vrijednost.

Neki od recentnih primjera umanjivanja vrijednosti demokracije su slijedeći:

• „Ovi koji su na vlasti kradu, no ako izberemo druge, krast će podjednako ili više.“ Svatko tko krade, nevažno koliko, zaslužuje jedno zatvor. Na vlasti moraju biti najbolji od nas. Ovo je razmišljanje izuzetno loše.
• „Samo nam postojeća vlast osigurava kontinuitet u realizaciji započetih poslova.“ Upravo suprotno. Demokracija pretpostavlja rotaciju vlasti i stvara pretpostavke pravednosti tako da svaki započeti posao preuzme jednako sposobna nova garnitura vlasti i na taj način spriječi okoštavanje postojećih struktura.

A kad smo već kod okoštavanja, svakako je vrijedno izdvojiti nekoliko relevantnih primjera okoštavanja koje nas povijest uči:

• Faraoni suvereno vladaju Egiptom gotovo 3 tisućljeća kroz više od 30 dinastija. Bez trunke demokracije. Između ostaloga, prisiljavaju Židove na egzodus.
• Nakon propasti 5 stoljeća Rimske Republike, slijedi 5 stoljeća Rimskog carstva u kojem se zatiru svi elementi demokracije, onakve kakvu su prije toga poznavali.
• Komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata, o čijim metodama demokracije vjerujem, većini vas ne moram pisati.

Zajedničko ovim primjerima je to da su vladajući u jednom trenutku izabrani kao predstavnici naroda. Kao prvi među jednakima. No, nakon dugotrajne vladavine su izgubili kompas i postali tirani. Okoštali su.

I jedini način za njihovo skidanje sa trona je bila revolucija. Podsjećam da svi koji zagovaraju desetljeća stabilnosti u konačnici zazivaju revoluciju. Jer, vladajući su mala skupina koja nakon desetljeća vladanja svršeno poznaje sve mane sustava. Savršeno zna kako najbolje može za sebe izvući najviše koristi. Tu im se pridružuje ekipa satelita koji su očarani sjajem njihovih kruna i tijara. Danas možda njihovih odijela, automobila i moći kojom zrače i koju provode. Moći kojom mogu zaposliti, otpustiti, stvoriti i uništiti…

No, povijest nas uči još nečemu. Svi znamo da su Adi i Rudolf Dassler, osnivači Adidasa i Pume bili pripadnici Hitlerovih nacista. Isto tako znamo da su Mercedes i BMW radili za Hitlerovu vojsku. Naime, ako su htjeli preživjeti nisu imali puno izbora, bez obzira jesu li im se sviđale sve metode koje je Hitler koristio. Hitlerova je vladavina trajala samo 12 godina, no one tvrtke koje nisu surađivale s režimom danas više ne postoje. Treba li im zamjeriti?