Jadranka Kosor otvorila je jučer stranačku kampanju uzvikom da će HDZ svoju izbornu pobjedu posvetiti poginulim hrvatskim braniteljima. To nije samo gadljivi politički kič nego jedna ordinarna svinjarija, i to iz više razloga.
Prvo, hrvatski branitelji, poginuli i preživjeli, nisu išli u rat za HDZ da bi ih ta stranka sada tako nepristojno svojatala i da bi im se parazitski vješala o vrat kad joj trebaju izborni glasovi. Branitelji, mrtvi i živi, borili su se za oslobađanje Hrvatske, za svoj dom, za svoje obitelji, za slobodu i za sretnu budućnost svoje djece, a ne za HDZ.
Među braniteljima kojih više nema i braniteljima koji su i sada tu među nama ima zagovornika političkog centra, žešćih i labavijih konzervativaca, socijaldemokrata, komunista, desnih liberala, anarhista i raznih nevjerojatnih kombinacija između granica lijevoga i desnoga.
Branitelji su oni koji idu na izbore i koji u njih vjeruju i oni koji ne idu jer ne vjeruju.
U braniteljskoj populaciji, naravno, ima daleko najviše Hrvata jer je ovo država s hrvatskom većinom, ali ima i Srba, Bošnjaka, Čeha, Roma, Mađara i svih drugih nacionalnih manjina.
Branitelji su bili vjernici i ateisti, pismeni i nepismeni, idealisti i realisti, rokeri i tamburaši, heteroseksualci i homoseksualci, situirani i sirotinja.
Branitelji su, dakle, narod, a ne stranka.
Zato stvarno treba imati bezobrazno debeli obraz da ih se sve ovako nagurava u politički tor HDZ-a kao da su ovce i magarci. Zbog te jeftine politikantske paušalke Jadranke Kosor vjerojatno bi bilo neugodno čak i onim poginulim braniteljima koji bi danas, da su živi, stvarno glasali za HDZ.
Drugo, očito je da predsjednica HDZ-a svojom patetičnom posvetom mrtvim borcima želi zavarati i smotati na sentiment obitelji i prijatelje poginulih branitelja, sve te ljude koje vabi za birače.
Taj tip cinične računice uvredljiv je, odbojan i podcjenjivački prema vlastitim građanima.
Nitko, naime, nije toliko opustošio i osiromašio ovu državu i ovaj narod kao Kosoričin HDZ koji sada pere ruke i predstavlja se kao jedini mogući spasilac Hrvatske.
Kakvo pravo da se hvali velikim uspjesima u borbi protiv korupcije ima ta ista stranka koja je u zemlji uspostavila i cementirala pokvareni model vladanja oslonjen na reketarenje i kriminal? I što ima značiti krilatica da je »HDZ najbolji kad je najteže« kad je postalo »najteže« upravo zahvaljujući njima?
Može se sve to u kampanji probati zabašuriti, može se farbati, mutiti, izvlačiti se na Sanadera, pa čak i otvoreno lagati. Ali kalkulantski igrati na najbolnije ljudske osjećaje stranačkim svojatanjem žrtava koje su pale u obrani domovine, to je doista tako nisko da niže ne može biti.
Jadranki Kosor, međutim, malo je stalo do časti a jako puno do svakog glasa koji može dobiti na bilo koji način i pod bilo koju cijenu. Ona je svoju karijeru i ispekla preko leđa branitelja, što pravih, što lažnih, i navikla je nositi vrč na taj izvor. Ništa je, uostalom, ne košta posvetiti izbornu pobjedu HDZ-a braniteljima koji su pod zemljom, a žive preskočiti. Baš ništa, budući da mrtvi šute i ni na što neće imati prigovora.
