Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Pošten život mimo zakona


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           08.11.2013.         1450 pogleda
Pošten život mimo zakona

Od svih vrsta znanosti, kako onih fundamentalnih tako i onih primijenjenih, najmanje razumijem ekonomiju. Za mene je ta znanstvena oblast velika misterija, zato ju pokušavam shvatiti kroz priče. Obične životne priče malih ljudi, kojima školska ekonomija isto nije jača strana. To me često navodi na neke istraživačke eksperimente... ali sve u granicama nekih naravnih zakona prirode i društva. I ovoga puta bilo je tako. Imena likova su zamagljena, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna, ali priča je istinita.

Šesteročlana obitelj bez vlastitog stana i vlastitih primanja (jedna od mnogih iz rastućeg  korpusa hrvatske sirotinje), preživjela je proljeće, ljeto i jesen...preživjela je i prošlu zimu pa će valjda i ovu. Kako? To je misterija koju ovom prilikom pokušavamo shvatiti... jer prema svim poznatim zakonima koji reguliraju održavanje života, njihovo preživljavanje je naprosto neodrživo. Dakle, jedina prirodna mogućnost njihova opstanka je prilagodljivost na život mimo zakona.

Istraživački eksperiment sastojao se od toga da istražimo kako to funkcionira u praksi, na način da smo putem jednostavnih matematičkih operacija žive ljude proveli kroz jednu simuliranu stvarnost, identičnu onoj u kojoj živimo. Evo što smo otkrili i, napose, zaključili:

Otac, majka i četvero djece, primaju socijalnu naknadu u visini 1.800 kn. Ovim iznosom, kažu, pokrivaju cijenu stana i režija. Za potrebe ovog istraživanja prihvaćamo da je taj iznos uistinu sasvim dovoljan. Dakle, pretpostavljamo da je - i krećemo korak dalje (u običan radni dan).

Jutro je, ponedjeljak, Zoran Vakula na javnoj državnoj televiziji predviđa ugodno i vedro vrijeme, za ovo doba godine neobično toplo, a Milan Sijerković s one komercijalne televizije tvrdi sasvim suprotno: sprema se veliko nevrijeme. Za potrebe ovog istraživanja prihvaćamo prognozu Zorana Vakule, (još nam samo treba pijavica).

Dakle, taj lijepi zimski sunčani dan naša šesteročlana obitelj (koja je do tog jutra uredno platila stan i režije) započinje sa nula kuna. To vam je ono: nula, zarez pa opet dvije nule  (ili u brojkama: 0,00)  Ali, šta-se-može. Idemo dalje.

Jutarnje umivanje, pranje zubi, tuširanje, sušenje kose - sve to preskačemo, radi uštede vode i struje, kako ne bismo probili proračun za režije.

Preskačemo i doručak jer trenutno stanje financija je nula kuna (0,00)... Iz istog razloga preskočili smo ručak i večeru... i tako prvih sedam dana u mjesecu, što je neki teoretski zakonski rok do kada zakoni koji reguliraju tjelesne funkcije toleriraju glad (vode ima jer je plaćena).  

Osmi dan već nema šale. Treba se raditi i zaraditi za hranu. Odgovorni otac, hranitelj obitelji,  odlazi prijaviti obrt  kako bi mogao početi RADITI po zakonu. Na šalteru Hitro saznaje da će ga ta namjera koštati. Zakon to naziva obveznim doprinosima, ali u stvarnom životu to se zove POREZ NA RAD - ozbiljan radni rizik koji je težak 21.000 kn godišnje, čime država STIMULIRA sve kojima u ovoj općoj ekonomskoj krizi padne na pamet da bi nešto radili.

I tada shvaćamo:

TU POČINJE ŽIVOT IZVAN ZAKONA - rad na crno koji poslovno i tržišno nekonkurentnim radnicima osigurava opstanak na životu... njima i njihovim obiteljima. 

Zbrajajući  dva i dva te množeći i dijeleći do trideset (koliko ima dana u mjesecu) zaključujemo da je ova crna društvena pojava sasvim prirodna i ako je sagledamo iz ŽIVOTNE pozicije naše šesteročlane obitelji, ja je ne bih nazvao siva ekonomija, nego odgovorno roditeljstvo.

Poreznim zakonodavcima, premijerima, ministrima, i sudskim ovršiteljima koji se ne slažu sa takvom formulacijom, postavljam pitanje: Koji će to odgovoran roditelj pristati nahraniti državnu kasu prije nego što nahrani vlastito dijete?...Takav sigurno ne postoji.

To je naprosto prirodni zakon čije djelovanje se ne može promijeniti pravnim aktima, i zato je veoma teško razumjeti da se umjesto realnih prihoda  oporezuje RAD koji je tek sredstvo za stvaranje realne novčane sume, odakle se jedino i mogu podmiriti obveze prema državnoj kasi. No, upravo je tako.

Neshvatljivo, ali istinito... a posljedice toga su jedna opća ekonomska tragikomedija skoncentrirana u poglavlju vječite nade - o ciljanoj ekonomskoj strategiji gospodarskog oporavka i smanjenja nezaposlenosti.

Nisam ekonomski stručnjak da bih ovu vrstu humora mogao predočiti ekonomskim jednadžbama pa ću se radije poslužiti jezičnim metaforama:

Oporezovati rad, i očekivati pritom porast proizvodnje i povećanje zaposlenosti, je mentalni podvig ravan zamisli da se postavljanjem brane na izvoru očekuje porast vodostaja rijeke.

Meni je to smiješno... a ono što je tragično ostaje u opisu ljudskih sudbina koje ispisuju tužne priče o siromaštvu, proizašle iz zakona da se sloboda rada i pravo na rad  treba platiti - novcem kojeg nema, jer je netko na izvoru postavio branu.  

Naša obitelj iz ove priče sigurno će preživjeti...Nagon za opstankom širi zonu sive ekonomije pa će se i oni već nekako snaći...Mimo zakona, doduše... Ali meni se čini skroz pošteno... Realno stanje prihoda i rashoda u kućnom budžetu oslobađa ih svake krivnje.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

zigi7darko
9.11.2013. 9:22
Zanimljiv pogled na našu stvarnost!
Rekao bih da netko ne mora završiti ekonomiju da bi imao zdrav, ispravan i učinkovit pogled na stvari.
Postoji bezbroj primjera gdje ljudi doslovno ni ne znaju značenje pojma ekonomija, no svejedno su uspješni, zapošljavaju na tisuće ljudi i vrlo uspješno "plivaju" u tim vodama.
Bojim se da naši razvikani "stručnjaci" koji se smatraju "bogomdanim" i pozvanim da baš oni budu na tom nekom mjestu, jednostavno od "drveta ne vide šumu".
Lijepi pozdrav!


Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: