Poštaru za ubojstvo dvoje umirovljenika 34 godine zatvora - duža verzija + fotogalerija

Virovitički poštar Robert Mikić danas je, dan prije svog 40. rođendana,  nepravomoćno proglašen krivim za dva kaznena djela teškog ubojstva pa mu je sudac Radenko Miličević izrekao jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 34 godine što je najveća kazna ikada određena na Županijskom sudu u Virovitici. Podsjetimo, Mikić je 25.svibnja ove godine nožem dužine 18 centimetara ubio dvoje umirovljenika, Anu Galić Satler (77) i Ante Galića (71) u njihovoj obiteljskoj kući u virovitičkoj ulici Augusta Cesarca u koju su uselili 2000. godine nakon povratka iz Belgije gdje su radili do umirovljenja. Par je bio situiran, imali su dobru mirovinu što je poštar znao. Svaki mjesec donosio im je 22 tisuće kuna, a ovoga puta to nije učinio - dio je potrošio na povrata dugova, dio u kladionici, a njima je rekao da mirovina kasni. Očekivao je dobitak, nakon čega bi novce vratio što mu nije bilo prvi put. Međutim, 25.svibnja u 5 sati ujutro sa teleteksta je doznao da tek jedan listić donosi dobitak od 4000 kuna što je nedovoljno za povrat duga pa donosi odluku da će supružnike ubiti. U vrećici je ponio novu poštarsku uniformu, a u trgovini kupio rukavice i cipele. Oko 10 sati ušao je u kuću Galićevih, oni su mu skuhali mu kavu, počastili ga pićem jer je Ante slavio 77 rođendan. U jednom trenutku je zatražio da ode na toalet gdje je navukao rukavice i iz poštanske torbe izvukao nož kojim je dvije-tri minute kasnije u kuhinji gdje su pili kavu naizmjenično počeo udarati žrtve - kod Ante je izbrojano 9, a kod Ane 12 ubodnih rana uslijed čega su odmah umrli. „Par puta mi je prošlo kroz glavu da to ne napravim, ali sam ipak bio odlučan jer sam posljednje četiri godine stalno živio u dugovima, kasnio sam s vraćanjem posuđenog novca pa mi ljudi više nisu htjeli posuđivati. Osjećao sam mržnju i bijes, ali ne osobno prema njima kao ljudima koje sam poznavao i volio", objasnio je danas Mikić sudskom vijeću.  

Nakon ubojstva uzeo je kantu vode i krpom pokušao prebrisati tragove, ali mu to nije uspjelo. Zaključao je kuću, otišao do susjede i zatražio čašu vode, a potom u kafić gdje se presvukao.  U dvorištu svoje obiteljske kuće zapalio je odjeću i zakopao nož, a sljedećeg se dana u ranim jutarnjim satima vratio na mjesto zloćina pa benzinom polio i zapalio tijela nakon čega je otišao na posao kao da se ništa nije dogodilo.

„Bilo mi je teško, nisam mogao spavati. Da me nisu uhitili sam bi se prijavio jer ne bih mogao taj teret nositi duže od pet, šest dana. Za to vrijeme nosio sam poštu i u medijima pratio informacije o ubojstvu",  pričao je jučer Mikić naglasivši kako je stalno bio u dilemi priznati zloćin ili ne. Iako se cijelo vrijeme  nećkao u četvrtak kada je prvi put saslušan policiji nije priznao ubojstva, učinio je to tek u petak nakon dugotrajnog ispitivanja i poligrafskog vještačenja, kada, stjeran u kut, više nije imao izlaza.

„Odlučio sam ukrasti novac jer sam imao lažni osjećaj sigurnog dobitka budući sam u zadnje vrijeme dobivao. Ne znam zašto sam poslije odlučio ubiti, mogao sam sve priznati, ali sam se bojao otkaza i sramote. Mogao sam nazvati rodbinu koja bi mi sigurno pomogla, ali nisam. Iskreno mi je žao ubijenih ljudi, napravio sam sramotu sebi i svojoj familiji. Da mogu vratio bih vrijeme", pokajao se jučer Mikić.

Za ubojstvo Ante Galića poštar je dobio 15 godina zatvora, a za ubojstvo njegove supruge Ane 20 što je preinačeno u jedinstvenu kaznu od 34 godine. Uz to dužan je podmiriti troškove suđenja od 28 tisuća kuna. Sudsko vijeće uzelo je u obzir izuzetnu suradnju s policijskim i sudskim istražiteljima, priznanje dvostrukog ubojstva i iskreno kajanje zbog čega nije osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina.

Obrazloživši odluku sudskog vijeća sudac Radenko Miličević  je objasnio kako ovdje nije riječ o ubojstvu iz koristoljublja nego o prikrivanju drugog kaznenog djela što potvrđuje i činjenica da Mikić iz kuće u kojoj se dogodilo ubojstvo nije odnio novac i zlatninu koja je obitelj tamo čuvala iako je to mogao. „Nije bilo motiva za tako zvjersko masakriranje, povod za ubojstvo bio je relativno banalan. Da su vam žrtve nešto napravile, kazna bi bila blaža. S druge strane, kada su u pitanju ovakva brutalna ubojstva pratimo i javno mnijenje. Ne sudimo po diktatu, ali ga osluškujemo", kazao je među ostalima Miličević.

Psihijatrijsko vještačenje utvrdilo je da Mikić ne boluje od duševnih bolesti niti je ovisnik o kocki te da je bio potpuno ubrojiv. Psihijatrica, sudska vještakinja dr Nadica Buzina utvrdila je da je riječ o dubokom poremećaju ličnosti narcističkog tipa s manjkom empatijskih sposobnosti i osjećaja za druge ljude. „Takve osobe vide samo vlastite probleme, stalno su rastrgane jer ne uspijevaju ispuniti svoje ciljeve, sklone su pretjeranoj prilagodbi i imaju jako izražene hipohondrijske ideje što je uočeno kod Mikića", rekla je dr Buzina naglasivši da problem kocke postoji, ali da nije riječ o patološkom klađenju.