Objavljena je knjiga u izdanju nakladničke kuće MIRO Virovitica. koju potpisuje redoviti profesor doktor znanosti Mirko Lukaš s Filozofskog fakulteta, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u suautorstvu sa svojim doktorandom dr. sc. Deanom Cikovcem pod nazivom „Pedagogijska aksiologija“. Ova znanstvena monografija je tiskana nakon provedenih međunarodnih recenzija koje potpisuju prof. dr. sc. Željko Tanjić, teolog s doktoratom Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, a danas rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Wolfgang Müller-Commichau,predavač pedagogije i andragogije na Sveučilištu primijenjenih znanosti Rhein-Main, Wiesbaden, profesor na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu na Majni, na Autonomnom sveučilištu u Madridu i Tehničkom sveučilištu u Kaiserslauternu i doc. dr. sc. Martin Strouhal, ugledni češki filozof i profesor na Karlovom sveučilištu u Pragu.
Autori su knjigom utemeljili na teorijskoj razini posve novu znanstvenu pedagošku disciplinu uvažavajući sustav vrijednosti u odgojno-obrazovnom kontekstu koristeći se pojmom aksiologija koji je u suvremenom odgoju i obrazovanju u potpunosti zanemaren. Tekst knjige je logično strukturiran i obuhvaća sve važne razvojne prekretnice i idejne pravce odgojnih vrijednosti. Doprinos autora je vidljiv u naglašavanju posebne naravi vrijednosti i promatranju koncepta vrijednosti kao polazišta za kulturno i moralno razumijevanje svijeta. (Strouhal, 2024). Knjiga je dragocjeni doprinos pedagogijskim znanostima, ali i drugim znanstvenim poljima u područjima društvenih i humanističkih znanosti u Hrvatskoj i šire (Tanjić, 2024).
Prof. dr. sc. Lukaš ističe kako ih je na pisanje monografije potaknula trenutna odgojna praksa i njezin odnos prema vrijednostima i njihovom potpunom obezvrjeđivanju u društvu. Refleksija ovoga stanja su društvena zbivanja i uništavanje svega vrijednoga, a za čim se traga tijekom cijele povijesti civilizacije koja je svojim tisućljetnim analizama iznjedrila zaključak kako „odgajati mogu samo odgojene osobe“, sve je ostalo nepotrebno iskušavati, a kamoli dopuštati eksperimente s pokušajima i pogreškama koje ostavljaju trag na uplive u obiteljski, školski, vršnjački, socio-društveni i kulturološki odgojni prostor.
