Zbog propisanih mjera kojima se preventivno želi spriječiti širenje korona virusa, na granici sa susjednim županijama županije postavljene su kontrole. Početkom tjedna tu su bili policijski službenici da bi ih, potom, u "čuvanju" županijske granice zamijenili zaposlenici Gradske uprave koji su, na svojim matičnim zaposlenjima ili na godišnjim odmorima ili su preraspoređeni na druge poslove potrebne u ovom trenutku. Drugog dana provedbe, dakle u srijedu 25. ožujka posjetili smo ih i uvjerili se kako provode vrijeme, što su sve doživjeli i kako se nose sa posljedicama pandemije - pustim ulicama.
SPORT, ČITANJE I DRUŽENJE ISPUNJAVA IM DANE
Tek devet kilometara od centra Virovitice koji, doduše, ne vrvi ljudima, na samom kraju sela Jasenaš a na putu za Đulovac, naići ćete na automobil parkiran na mostu koji dijeli Virovitičko-podravsku i Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Preko ceste, cijelom širinom, provučena je crveno-bijela plastična traka. Iz automobila je pred nas izišao ljubazni gospodin i odmah nas je prepoznao. Porazgovarali smo s njim nekoliko minuta dok je njegov kolega sjedio u automobilu te čitao.
Zaposlenici su to gradske uprave Grada Virovitice. Nova zadaća ovo dvoje komunalnih redara je - čuvanje županijske granice. "Vodimo evidenciju onih koji prolaze isključivo zato kako se ne bi desilo da u gradu imamo nekoga zaraženog pa da znamo odakle je došao i kuda je išao kako bi mogli zaštititi sve ostale ljude.", odmah nam pojašnjava svoju zadaću ljubazan "čuvar županijske granice".
"Ljudi su uistinu iznimno pristojni, susretljivi, razumni i nemamo nikakvih problema", otkriva dalje. "Svi razumiju situaciju i nismo imali nikakvih scena ili agresivnih napada a ono što svakako želim istaknuti, što me fasciniralo u cijeloj ovoj situaciji jest to kako svi brinu o tome da ne zaraze nekoga drugog.", otkriva nam redar. Okruženi šumom koju je prekrio snijeg, vrijeme, kaže, provode u čitanju i gledanju filmova na prijenosnom računalu dok ne zanemaruju ni osobne potrebe za kretanjem. "Sada smo, prije nego ste vi došli, ovdje malo počistili snijeg, trčao sam malo uz ulicu i natrag, napravio nekoliko sklekova a zatim sjeo u automobil do kolege i nastavio čitati."
U TRI SMJENE
Dežurstva su podijeljena u tri smjene po osam sati no ničime nisu otkrili kako im je dosadno ili teško provoditi vrijeme u samoći i tišini koju šuma oko njih pruža. "Tu i tamo prošeta neka šumska životinja koju je uvijek uzbudljivo vidjeti uživo, no najveće zadovoljstvo je vidjeti kako se ljudi drže svih mjera propisanih od strane Stožera i odgovorno pokazuju propusnice te razumiju zašto smo ovdje", kaže, ne krijući optimizam kako će cijela situacija uskoro završiti a on i njegove kolege se vratiti svom ustaljenom svakodnevnom ritmu života koji uključuje ono čega trenutno nema i što mu nedostaje - druženja sa prijateljima i ostalim kolegama na poslu.