Banner
Obilna kiša poplavila županjske ulice i prodrla u pojedine obiteljske kuće
Nevrijeme poharalo poljoprivredne kuture na istoku Vukovarsko-srijemske županije
Pripadnica Oružanih snaga RH smrtno stradala izvan službe
Horvat: Fond bi trebao biti generator paljenja motora bagera
Prijatelji životinja: Pripazite gdje ostavljate životinje na čuvanje
Još dvije braniteljske udruge osudile istup Vučemilovića i podržale Medveda
Plenković ponovno pozvao građane na cijepljenje

  Komentar

Popis članova NO-a ne možete dobiti, ali 300 tisuća ljudi može na stup srama

  Bojana Božanić/Lider           04.09.2010.         1527 pogleda
Popis članova NO-a ne možete dobiti, ali 300 tisuća ljudi može na stup srama

Ne namjeravam se opravdavati zašto sam stavila potpis na sindikalni zahtjev za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu. Tko je u tom slučaju u pravu, a tko u krivu, u ovom trenutku nije važno. Stvar je principa, slobode mišljenja, prava na izbor, prava na zaštitu osobnih podataka, prava na stav i, na kraju krajeva, prava na slobodu kretanja. Potpis sam stavila na listu u Rijeci. Kao rođena Virovitičanka, ali službeno stanovnica Zagreba. Na putu tog vikenda sa mnom je bila Splićanka koja živi u Zagrebu, Šibenčanka koja živi u Zagrebu i Zagrepčanka koja, zamislite, živi u Zagrebu. I one su svoj potpis dale u Rijeci. Jer na to imamo pravo.

Koliko je studenata s prebivalištem po cijeloj zemlji upisano na fakultete u Zagrebu? Mislite li da su neki od njih otišli u rodni grad da potpišu zahtjev za referendum? Sumnjam. Upravo zato što u metropoli studira i radi mnogo ljudi koji su ‘službeno' stanovnici nekih drugih hrvatskih gradova, odaziv na izbore nije velik. Ma, odaziv uz to nije velik jer narod vjeruje da njegov glas ionako ne čini razliku, nema povjerenje u vlast, ne poštuje ju i ne očekuje više nikakve pozitivne promjene.

Je li vas netko pitao želite li da zemlja uđe u NATO? Nije. Želite li da pregovaramo s Europskom unijom o članstvu? Ni to vas nitko nije pitao. Zapravo, nitko vas ništa nije pitao već 20 godina. I hrvatskim je građanima to očito u redu. Šutnjom se slažu. Vlast zna što je najbolje za njih, oprostite, nas, pa nema razloga da mi neuki, nepismeni, nedovoljno obrazovani stanovnici ove male zemlje, koja je duhom svaki dan sve manja, išta mislimo. Za referendum ne treba dati 170 milijuna kuna, ali za kupnju glasova uoči izbora treba dati sve što se dati može: poslove tvrtkama, vlasnicima stranačkih iskaznica, popraviti ceste i fasade u podobnijim gradovima, sagraditi zgradu za 25 učenika u trećoj područnoj školi najmanje županije u zemlji, vrtjeti volove, darovati šećernu vatu i balone djeci na cesti. Onda glasači izađu na izbore pa ih se pita: 'Glasate li za one koji kažu da će vam omogućiti bolji život ili za one koji kažu da će vam omogućiti bolji život?' Potpuno vam je svejedno, zapravo, jer ni iza koga ne stoje rezultati, a ni ičije ponašanje ne upućuje na sposobnost da obećanje ispune.

Nevjerojatna su mi Vladina objašnjenja zašto neće biti referenduma: ljudi ne sjede kod kuće, zamislite, i putuju po zemlji, pa čak i rade i studiraju u nekim drugim gradovima, a postoji, izgleda, i neki Superman koji 90 tisuća puta može staviti potpis istim rukopisom. Svaka čast! Ja ne mogu ni dvaput. No u ovom najnovijem ekstrabahatom potezu vlasti najviše me, zapravo, uzrujalo što su na Vladinim službenim stranicama objavili popis ljudi koji su sumnjivi jer su se potpisali izvan mjesta prebivališta. Za početak, Vlada je tako prekršila zakon, ali kao da je to više ikomu važno. Zakoni se krše svaki dan na svim razinama. Zanimljivo je da to isto zbog zaštite osobnih podataka nisu mogli s Registrom branitelja, ali ni sa za zemlju manje važnom stvari, popisom članova nadzornih odbora. Lider je više puta u ovih pet godina rada pokušao doći do podatka: imena i prezimena člana nadzornog odbora i naziva tvrtke u kojoj sjedi. Država, kojoj je zakonom propisano da novinarima ne smije uskratiti podatke koji bi trebali biti poznati javnosti, najviše vam može dati imena i prezimena - bez OIB-a ili JMBG-a i bez naziva tvrtke. Pa tako nakon šest mjeseci čekanja dobijete listu na kojoj postoji 12 Ivana Horvata i nikako ne možete utvrditi sjedi li Ivan broj 1 u sedam nadzornih odbora (i kojih?) ili u tri. Iako jasno postoji zakonska odredba u koliko nadzornih odbora imate pravo biti član da biste mogli savjesno obavljati svoju dužnost, ne može se doći do tog popisa i provjeriti poštuje li se ta odredba. No isto tako, koga briga za te nadzorne odbore! Ionako je najbolje da ništa ne nadziru. Samo smetaju u izvršenju nečije volje. Zato i ima niz afera u tvrtkama jer se funkcija člana nadzornog odbora potpuno izgubila. No treba javno objaviti popis imena svih onih koji su zahtjev za referendum potpisali izvan mjesta prebivališta. To što sam ja to učinila u Rijeci znači da sam sumnjiva, da lažem gdje sam bila, da potkopavam državu, da ne volim svoju zemlju, da možda i kradem i tko zna što sve ne, pa me zato treba na stup srama. U svojoj bezgraničnoj bahatosti pod punom odgovornošću tvrdim da me nije sram, ali isto tako znam koga bi trebalo biti.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

mastermind
6.9.2010. 15:17
Stvarno smo zemlja kretena! Šta se ovih dana moglo sve čut na tv-u od strane vladajućih, pa čovjeku dođe da se izbljuje! Ne znam samo šta je sporno u tome da je netko potpisao za referendum izvan mjesta svog prebivališta, a onaj kretenizam o 90.000 potpisa sa istim rukopisom....ne možeš vjerovat da se to događa u zemlji koja se busa u prsa nekakvom demokracijom i kandidaturom za EU! Prestrašno!
kika
6.9.2010. 14:09
Odličan članak!
građanin
6.9.2010. 8:18
Svaka čast, članak na svom mjestu!


Još iz kategorije Komentar