Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Poljska: Wroclaw

  Žarko Klaić           19.12.2011.         3387 pogleda
Poljska: Wroclaw

Škoda fabia na plinski pogon, četveročlana ekipa u njoj i nekih 790 km ispred nas, početak nije mogao biti bolji. Prvo veće stajanje na ovoj cestovnoj avanturi bila je Slovačka i prijestolnica iste, Bratislava. Prespavali smo u hostelu Mlada garda i nakon kratkog prijepodnevnog obilaska Bratislave uputili se prema Poljskoj. Ušli smo u Poljsku te u mjestu Boboszowie blizu češko-poljske granice napravili stanku, sjeli u tradicionalnu krčmu ili zajazd Byczy Rog (Bikovski rog) i pojeli fantastične ruske piroge uz čašu dobrog piva.

Dobrodošli u Šlesku! Vratislavia, Breslau, Brassel,Vratislav, Boroszló samo su neki od naziva za ovaj četvrti po veličini grad Poljske koji broji preko 630 000 stanovnika. Povijesni je to grad, naseljen već u 10. st., koji svojim znamenitostima priča jednu priču.

Rijeka Odra protječe ovim lijepim gradom te se u nju, sred grada, slijevaju i njezine četiri pritoke; Bystrzyca, Oława, Ślęza i Widawa. Prije Drugoga svjetskog rata u gradu je bilo preko 300 mostova, a danas ih je 220. Nevjerojatan podatak, zaista.

U šetnji Wroclawom

Pošto smo imali smještaj kod jednog našeg poznanika upoznavanje grada je bilo znatno olakšano. Ponekad je teško uskladiti četiri različite individue u zajednički interes, ali uspjeli smo. Iz razloga što smo svi bili za to da se vidi što više, ubrzo je pao dogovor i samo smo se spontano prepustili Wroclawu. Neka nas on vodi! Svaki relativno iskusan putnik zna da se bez mape grada ne može daleko dogurati, pa smo i mi pribavili nekoliko komada. Uvijek imate neki turistički ured s besplatnim mapama, onako za prvu ruku su odlične.

Ušao sam u staru jezgru grada, osvrnuo se oko sebe i pokušavao naći riječi kojim bi spojio dojmove u jednu misao. Osjećao sam se kao da sam ušetao u jednu od Grimmovih bajki. Nestvarno djeluje cijela arhitektura grada. Gotika u najljepšem svjetlu. Mračna strana gotike na danjem svjetlu izgledala je kao da spava. Gotička katedrala St. Stanisław, Dorota i Wacława (Kościół p.w. świętych Stanisława, Doroty i Wacława) utemeljena u dalekom 14. stoljeću prekrasan je primjer konstrukcija iz tog perioda povijesti. Glavni trg krasi možda i jedna od najljepših građevina u Wroclawu, životopisna Gradska vijećnica (Ratusz we Wrocławiu) čija je gradnja započela 1290.god. Kombinacija je gotike i renesanse jer je tokom stoljeća stalno nadograđivana. 66 metara visoki toranj strši u nebesa, a i dan danas svoje vrijeme na Zemlji  možete naštimati prema starom astronomskom satu iz 16. stoljeća.

Nakon obilaska stare gradske jezgre sjeli smo u jednu vrlo životopisnu pivnicu usred glavnog trga. Masivne drvene klupe, na kojima su se žutjeli umjetni suncokreti, bile su idealno mjesto za odmoriti i nešto pojesti. Šank je bio na otvorenom i privlačio je svojom raznovrsnom ponudom piva. Naručio sam prvoklasno tamno pivo s medom i uživao u domaćoj delikatesi spravljenoj od čvaraka. Svidjela mi se vanjština pivnice, a posebno statua sjevernog medvjeda ispred ulaza. Vrhunac trenutka je definitivno bio kad je glazbena skupina poljskih Roma svirajući ušla među nas. Romi i glazba, svagdje i svuda.

Krenuli smo dalje u šetnju i uživali u prekrasnom sunčanom danu. Posebno su mi se svidjele boje na pročeljima zgrada na Wroclawskom trgovačkom trgu (Rynek); žuta, roza, crvena boja,... Stanovnici su ubrzano  šetali trgom dok ih je u tišini promatrao Alexander Fredo, poljski pjesnik, ovjekovječen u bronci. Zgrada sveučilišta (Uniwersytet Wrocławski) također je lijep primjer arhitekture kojeg zacijelo treba posjetiti. Dok sam tako šetao gradom, primijetio sam da me nešto ili netko promatra. Iznad glave mi se pojavilo krilato čudovište, metalni kukac vretence veličine čovjeka s crvenim očima visjelo je sa zida zgrade i čekalo prolaznike. Grad je ispunjen neobičnim umjetničkim djelima. Netko se poigrao umjetnošću, no na vrlo impresivan način.

Odlučili smo posjetiti i dio grada na rijeci Odri, točnije dio pod nazivom Wyspa Piasek ili Pjeskoviti otok kojeg s kopnom spajaju tri mosta i u kojem smo pronašli miran kut za odmoriti umorne noge.

Možda najzanimljivija tura po gradu je ona u kojoj možete tražiti poznate gradske patuljke. Samo pazite da ne stanete na kojeg patuljka dok vrijedno guraju mramornu kuglu ili da ih ne primijetite dok se veselo kupaju u fontani ispred Teatra Lalek.

Osobno preporučam i slikanje pred ''Spomeniku prolaznicima''. ''Prolaznici'' prelaze preko ceste, ali su skamenjeni. Zašto? Ovaj skup prekrasnih skulptura običnih ljudi promatrao sam iz različitih kutova i uvijek su mi izgledale potpuno drukčije. Promatrao sam njihova lica, odjeću, sve je bilo tu. Ponekad su mi izgledali kao da će svakoga časa krenuti dalje kao da se ništa nije dogodilo, a možda samo čekaju bolje dane pa miruju u nekom snu.

Jedan drukčiji Wroclaw : grad studenata

Preostale dane u Wroclawu iskoristili smo za upoznavanje s drugim ''couchsurferima'' iz ovog predivnog grada. Kao iz vedrog neba stigao njihov poziv na sudjelovanje u radijskom emitiranju studentskog radija (Akademickie Radio LUZ). Aleksandra, mlada i vrlo inteligentna novinarka preuzela je brigu o nama. Zabava je počela. Nisam ni mislio da će mi prvo pojavljivanje na radiju biti negdje u Poljskoj. Svatko je odabrao svoju temu za pričanje. A. je pričala o ''galebarenju'' po hrvatskoj obali, M. je pjevao pjesmu Željka Pervana ''Češkamo se najčešće'' ili već kako se zove pjesma da bi pokazao kako mi u Hrvatskoj čujemo Poljake ili Čehe - nitko nam to nije zamjerio, osobno sam govorio o tradiciji pečenja rakije po slavonskim selima. Govorili smo na hrvatskom, a imali smo prijevod na poljski. Lukaš, koji je prevodio, bio je student slavistike i učio srpski i hrvatski. Nakon prijevoda uslijedio je razgovor, M. je rekao Lukašu - Bre Lukaš, pa ti govoriš srpski s takvim srpskim naglaskom boljim od samih Srba! Lukaš se dugo smijao tome. Kasnije te večeri svi smo otišli u gradski park na polu ilegalnu roštiljadu. Poljaci su u feštanju slični Mađarima, svatko nosi onoliko pića koliko sam misli popiti. Teško bi oni shvatili Balkan, razmišljao sam si.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem