Udaljenost između Wroclawa i Krakowa je 232 kilometara. Nije to neka velika razdaljina, no ako želite negdje usput stati i ponešto vidjeti ta razdaljina postaje respektabilna. Pošto je naš M. imao prijatelje gotovo u svakom mjestu u koje smo namjerili ići ili se kretali okolicom tog mjesta pružila nam se mogućnost da prenoćimo u Sosnowiecu, predgrađu Katowica. Pošto je Sosnowiec točno negdje na pola puta između Wroclawa i Krakowa to je bila idealna prilika da se odmorimo i upoznamo i taj dio Poljske.
Što reći o Sosnowiecu? Zasigurno važan podatak da je taj grad dio velikog metropolitanskog područja grada Katowica. Radnički grad koji se uglavnom razvijao na teškoj industriji obrade rudača i teškog metala nije nekakvo oličenje ljepote, no što je tu je. Grad uslijed ulaska Poljske u Europsku uniju nastoji promijeniti svoje naličje te se želi transformirati u moderan grad rastuće ekonomije i privrede ujedno promišljajući o ekologiji. Za poljske prilike nije to veliki grad, broji svega nešto više od 220 000 stanovnika. Grad je dobio ime po poljskoj riječi sosna što znači bor iliti hrvatski, borik.
Boraveći u tom gradu prisjetio sam se svog djetinjstva. Promatrao sam relativno stare blokove zgrada i osjetio onaj duh komunizma koji je obilježio i moje rane godine. Stare zgrade bez krovova povezane u skupine izgledale su kao skupine identičnih blizanaca. Iznad njih, u daljini, uzdizali su se teški tvornički dimnjaci. No, stanovnici su taj, nemaštoviti stambeni blok ukrasili predivnim cvijećem, zasađenim drvoredima breza i vrba te je sve dobilo neku toplu notu. Čak su i zgrade dobile fasade u nijansama duginih boja. Pomislio sam da tu i nije tako loše živjeti.
Najljepši dio na ovom putovanju nije se odnosio na zgrade, dvorce, spomenike neznanim junacima ili uživanju u divljoj ljepoti prirode nego u ljudima koje sam upoznao tamo. M.-ov Prijatelj (imena tih ljudi nisu važna za ovu priču, zvat ću ih ''Prijatelj'' i ''Majka'') i njegova Majka ugostili su nas kao daleke prijatelje koje dugo nisu vidjeli. Majka je oduševljeno pripovijedala o njezinom davnom posjetu Jadranu i nastojala da se stvarno osjećamo kao kod kuće. Može se spavati u hotelima, hostelima, putovati agencijama, no ne upoznati ljude na putovanjima je nešto gdje svi gube.
Gospođa Majka nam je spravila takvu finu večeru sa velikim brojem poljskih specijaliteta (Rosól juha, Pyzy - njoki od krumpirovog brašna, krastavce na poljski način, itd.) da sam se u jednom trenutku počeo osjećati neugodno za stolom jer nisam odmah shvatio gospođu Majku. Prijatelji njezinog sina su njena djeca, to je bila tajna svega. Naš Prijatelj nam je u poučnom razgovoru objasnio poljsku sadašnjicu Sosnowieca; ili si navijač Zagłębie Sosnowiec (nogometni klub) ili ne postojiš. Možda malo surovo djeluje ova rečenica, ali nogometna navijačka scena u Poljskoj je vrlo žestoka i radikalna. Nismo se previše upuštali u raspravu o nogometu nego smo htjeli doznati što bi mogli u kratkom posjetu ovoj regiji istražiti. Prijatelj nas je uputio u neke neizostavne lokacije za sutrašnji obilazak. Predložio je odlazak u Katowice i taj prijedlog mi se jako svidio u tom trenutku.
Katowice: prvi sam put čuo za taj grad kada je već tamo, podosta davno, nogometni klub iz istoimenog grada igrao Ligu prvaka. Što je najbolje od svega mislio sam da se nalazi u Slovačkoj. Eto, čovjek uči dok je živ! Krenuli smo prema tom Šleskom gradu koji broji oko 320 000 ljudi, no toliko je manjih gradova povezano gospodarski da danas aglomeraciju oko Katowica čini gotovo 2,5 milijuna ljudi. Velika je to isprepletena mreža i teško je razlučiti gdje započinje, a gdje završava neki od tih gradova.
Kościół św. Michała Archanioła w Katowicach - Crkva sv. Mihaela Arhanđela je zasigurno najzanimljivija lokacija u ovom ipak industrijskom gradu. Najstariji je to objekt u gradu i datira iz 1510. godine. Drvena je to crkva koja je 1938. premještena iz sela Syrynia gdje je prvobitno sagrađena. Danas je možete pronaći u predivnom parku Kościuszko. Idiličan izgled i prikriven seoski motiv doprinosi dodatnom ugođaju. Ušetao sam kroz vrata te malene crkve i sjeo u njene drvene klupe. Zamislio sam prizor života ljudi Poljske 16. st. i tihe molitve pod okriljem njenih krovova. Izlazak na otvoren prostor zelenila sela kroz drvena vrata zasigurno je unosio dodatni mir svakodnevnom životu ljudi u tim nemirnim vremenima. Danas ona stoji kao svjedok vremena u okruženju zelenog parka dok se u daljini čuje električna gitara lokalnog benda i jurnjava automobila na cesti. U kratkoj šetnji obišli smo i jedan zanimljiv trg iz klasične komunističke ere. Široki prostor trga jednostavno nas je pozivao da stanemo na njegovu sredinu i razgovaramo u tišini dok oko nas nije bilo gotovo nikoga.
Popeli smo se velikim stepeništem i došli u podnožje spomeniku poginulim poljskim vojnicima (Pomnik Żołnierza Polskiego w Katowicach), impresivan spomenik koji je u jednom trenutku izgledao kao stupajući vojnici dok je gledan iz drugog kuta izgledao kao orao (ujedno i simbol Poljske) koji se nadvio nad dušama nesretnih. Vratili smo se u Sosnowiec i na kraju obilaska posjetili još jedan poseban objekt, Ortodoksnu crkva građenu u 19. st. Posvećena je rimskim mučenicima Pistisu, Elpisu, Agapeu i njihovoj majci Sofiji. Odličan je primjer arhitekture poljskih ortodoksnih crkava. Građena je od crvene cigle i njena posebnost je u činjenici da joj je zvono postavljeno unutar tornja koji se sastoji od pet katova. Obilazeći oko te zanimljive crkve primijetio sam nešto što nisam vidio na drugim crkvama, nosila je simbole triju vjera; Davidovu zvijezdu, katolički križ i pravoslavni križ. Detalj koji ujedinjuje i koji bi osobno želio vidjeti na svim crkvama.
