KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Politika

Politička opcija Igora Mikole

  Boris Pavelić/Novi list           05.02.2016.
Politička opcija Igora Mikole

Sada, pod novim okolnostima, pobjedom moje političke opcije, ja moram iznijeti istinu – tako je napisao Igor Mikola, osuđenik za ubojstvo i svjedok na suđenju Tomislavu Merčepu za ratne zločine nad Srbima u Pakračkoj poljani, u pismu sudu iz zagrebačkog zatvora u kojemu traži da svjedoči još jednom, nakon što je prvi put uskratio odgovore na ključna pitanja. To, da vladu HDZ-a, Mosta i Oreškovića baš Igor Mikola doživljava »svojom političkom opcijom«, te da njezino ustoličenje smatra pravim trenutkom za njegovu »istinu« o merčepovskim likvidacijama iz 1991. – tom najcrnjom sramotom postjugoslavenske Hrvatske – najprecizniji je mogući signal s kakvom vlašću danas imamo posla.

Mikola je pripadao Merčepovoj pričuvnoj postrojbi MUP-a. Sa Sinišom Rimcem, Munibom Suljićem, Nebojšom Hodakom i Suzanom Živanović, pripadnicima iste jedinice, 7. prosinca 1991. navečer upao je u kuću Zagrepčanina Mihajla Zeca. Mnogo puta otad objavljeno je da je vlasnika kuće, koji je istrčao pokušavajući pobjeći, na ulici likvidirao Siniša Rimac. Mihajlovu suprugu Mariju, rođenu Mesić, i dvanaestogodišnju kći Aleksandru – danas bi imala 37 godina – odvezli su na Sljeme, ustrijelili i bacili u rupu. Mediji su objavili da je Aleksandru Zec likvidirao Munib Suljić. Nekoliko dana kasnije počinitelji su uhićeni te u istrazi priznali ubojstva. Svi su oslobođeni – »proceduralni razlozi«. Do danas su ta ubojstva nekažnjena. 

Početkom rujna 1997., Feral Tribune objavio je šokantno svjedočanstvo Miroslava Bajramovića, koji se predstavio kao zamjenik zapovjednika Merčepove postrojbe. Svjedočio je o bestijalnom mučenju i ubijanju Srba u Gospiću, Slanom i Pakračkoj poljani. »Po mojoj procjeni, u Poljani je likvidirano sve zajedno oko 280 ljudi, a kroz nju je prošlo i desetak žena.« »A Pakračkih je poljana u Hrvatskoj bilo jako puno«, rekao je Bajramović, ustvrdivši kako je »dao zapovijed da se privede Mihajlo Zec, a ja sam tu zapovijed dobio od Tomislava Merčepa«. Nekoliko dana kasnije, Igor Mikola uhićen je, zajedno s Bajramovićem, Munibom Suljićem i Nebojšom Hodakom. Optužnica je podignuta u srpnju 1998., samo za ubojstvo »nepoznatog muškarca zvanog Saša«, te za iznudu i uhićenje Miloša Ivoševića, Rade Pajića i Marka Grujića, ubijenih u Pakračkoj poljani. Polovinom 1999. Mikola, Munib Suljić, Siniša Rimac i Zoran Karlović nepravomoćno su oslobođeni. Presuda je ukinuta 2001. a suđenje ponovljeno, pa su Mikola, Suljić, Rimac, Bajramović i Branko Šarić osuđeni 2005. godine. 

Prije izricanja presude, Mikola je pobjegao. Gotovo desetljeće nije se znalo gdje je. A onda, u srpnju 2014., predao se policiji u Peruu, i zatražio izručenje u Hrvatsku. Mediji su zaključili da je potražio spas pred prijetnjama; nekoliko dana ranije, u Limi, na ulici je likvidiran Goran Stavrić, kojega su mediji opisali kao Mikolina prijatelja i, prema uvjerenju peruanskih istražitelja, švercera droge. »Mikola se, po svemu sudeći, u Peruu družio s bivšim suradnicima najpoznatijeg srpskog ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana«, objavio je tada Jutarnji list.

Potkraj listopada prošle godine, Mikola je izručen Hrvatskoj gdje u zatvoru u Lepoglavi služi kaznu zatvora iz 2005. godine. Na suđenju Merčepu svjedočio je 1. prosinca. »E, moj Tomislave, jesmo li se mi za ovo borili?«, dobacio je Merčepu u sudnici. Kad ga je sudac pitao o ubojstvu obitelji Zec, odgovorio je kao da su u birtiji: »Nije ni vrijeme, ni mjesto. Dođite u Lepoglavu, pa ćemo razgovarati«. Danas, dva mjeseca kasnije, Mikola tvrdi da je došlo – i vrijeme, i mjesto. 

Hrvatska tako zatvara krug: o njezinome istočnom grijehu, o sramoti koja je zataškavanjem zločina zauvijek obilježila ljude koji su je devedesetih vodili, »istinu« najavljuje – sudionik, bjegunac i prisilni povratnik. Kako je krenulo, neće biti čudno počnemo li uskoro slušati da je Aleksandru Zec likvidirao, recimo, autor kazališne predstave o njoj. Kako je sve to moguće? »Nove su okolnosti«, piše Mikola u pismu. »Pobijedila je moja politička opcija«. Čekamo, dakle, da se na sljedećem svjedočenju ispravi: »E, moj Tomislave, za ovo smo se mi borili!« 

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari




Još iz kategorije Politika