Ponašanje MUP-a »ozbiljno narušava vladavinu prava«, izjavila je nedavno pučka pravobraniteljica Lora Vidović. Na sjednici saborskoga Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o migrantima, kazala je i ovo: »Policija koja danas tuče migrante i misli da ništa ne treba mijenjati, sutra može tući nogometne huligane, a potom i sindikaliste.«
A može li, pitamo se, i aktiviste za ljudska prava? Odgovor je možda u ovoj rečenici, jučer priopćenoj iz MUP-a: »U potpunosti su netočne i nedopustive tvrdnje Centra za mirovne studije (CMS), kojima nepotpisivanje Sporazuma o međusobnoj suradnji (…) tumače kao političku odluku s ciljem zastrašivanja, marginaliziranja i udaljavanja organizacije koja u javnosti upozorava na nezakonito postupanje djelatnika MUP-a prema izbjeglicama.«
»Nedopustive tvrdnje«? Da, baš tako: »nedopustive«. I ne samo te: »nedopustivim« MUP smatra i »inzistiranje na tvrdnjama kojima se MUP-u pripisuje odgovornost za smrt djevojčice Madine, unatoč tome što je u lipnju 2018. odbačena kaznena prijava protiv nepoznatih policijskih službenika granične policije«.
E, kada policija protiv aktivista počne upotrebljavati riječ »nedopustivo«, vrag već uvelike odnosi šalu. Premda, ruku na srce, šale već odavna nema: ako već i Pučka pravobraniteljica – institucija koju je osnovao parlament – uzastopno optužuje policiju za odbijanje suradnje, a implicitno i za opstruiranje istraga, zašto da se čudimo kada policija, opravdavajući prekid suradnje s agilnom nevladinom organizacijom za ljudska prava, krene upotrebljavati riječ – »nedopustivo«? Jer, što je sljedeće? Hoće li se »nedopustivost« uskoro provoditi u djelo? I kako? Klasičnim policijskim metodama?
A sve je i počelo zato što je MUP još jednom demonstrirao cinizam i zatvorenost koji karakteriziraju njegov odnos prema migrantsko-izbjegličkome kompleksu: nakon petnaest godina kontinuirane suradnje, nije produžio ugovor s CMS-om, onemogućivši aktivistima da pomažu azilantima u prihvatilištima u Kutini i Zagrebu.
S punim pravom, aktivisti su to nazvali »političkom odlukom« i »nastavkom zastrašivanja i pritisaka aktivista koji kritiziraju rad policije«. I, kako je reagirao MUP? Te tvrdnje odmah je proglasio »netočnim i nedopustivim« jer da, eto, policija surađuje s drugim organizacijama koje pružaju slične usluge kao CMS.
Ali, zašto je ugovor raskinut baš CMS-u, jednome od najiskusnijih MUP-ovih partnera? Odgovorit ćemo policijskim priopćenjem: policija »CMS nikada nije smatrala nepoželjnim partnerom«, ali – »nedopustivim smatraju inzistiranje na tvrdnjama…« U tom grmu, dakle, leži zec. Govoriš li što se policiji ne sviđa, postaješ nepoželjan. Tražiš li utvrđivanje odgovornosti, govoriš nedopustive stvari. Pomažeš li izbjeglicama, činiš kaznena djela. Ali čekajte: jesmo li mi zaboravili u kakvim to društvima policija određuje što jest, a što nije nedopustiv javni govor, i u kakvim to društvima policija kritičke aktiviste za ljudska prava žigoše kao nepoželjne partnere?
