Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Komentar

Pokazna vježba pravne države

  Davor Suhan/Moja Rijeka           27.07.2012.         1955 pogleda
Pokazna vježba pravne države

Zatvaranjem Poglavlja 23. – pravosuđe i temeljna prava (najtežeg ispita u pristupnim pregovorima za punopravno članstvo u EU), Hrvatska je dokazala da su reforme i razvoj našeg pravosudnog sustava donijele ploda, ali opći je zaključak da u tom području još uvijek ima jako puno posla. To znači da je u zemlji teoretski uspostavljena vladavina prava, ali bolan proces tranzicije iz kaubojske u pravnu državu još uvijek nije završen.

A kako to izgleda u praksi otkrila je ovih dana nastavno-pokazna vježba sudsko-redarstvene akcije u predmetu rješenja jednog tipično hrvatskog sudskog spora koji traje 20 godina. Vježbu su izveli pripadnici združenog sastava četiri resorna ministarstva Vade RH, predstavnici hrvatske sudbene vlasti i grupa oštećenih građana - a boduje se za stvarno.

Opis sudskog predmeta i tijek akcije

Godine 1992., u zamahu Domovinskog rata, nepoznati hrvatski branitelj juriša na Split i oslobađa 56 kvadrata stambenog prostora jednog nebodera na Spinutu u kojem živi obitelji poznate pjevačice grupe Magazin  Ljiljane Nikolovske, legitimni stanari i zakoniti korisnici stanarskog prava sa sumnjivim prezimenom. Ali već 2010. - dakle u roku od samo osamnaest godina - Općinski sud u Splitu donosi rješenje kojim se osporava legitimitet ove oslobodilačke akcije te obitelji Nikolovski potvrđuje pravo na dotični stan. Stvari međutim ne teku po planu. Unatoč pravomoćnoj sudskoj odluci i urednom vlasničkom listu, Nikolovski i dalje ne mogu ući u vlastiti dom jer privremeni korisnik - sada već drugi po redu sa liste Gojkovog  ministarstva obrane - odbija iseliti sve dok mu se ne osigura novi smještaj.  Prolaze još dvije godine. A tada slijedi spomenuta pokazna vježba koja teče ovako:

Boro Nikolovski shvaća da je u Lijepoj našoj, zemlji Boga i Hrvata, vrag odnio šalu, stoga uzima pravicu u vlastite ruke te u odsustvu nepozvanog podstanara, zajedno sa sinom Zoranom (dana 20. srpnja 2012.) obija bravu vlastitog stana i ulazi unutra. Kad to ovaj čuje, hitno se vraća i uz podršku nekoliko bivših suboraca uspostavlja 24-satnu stražu ispred ulaznih vrata. Situacija je napeta i prijeti ozbiljnim incidentom, ali tada na mjesto događaja stiže policija i postavlja tampon zonu na kućnom pragu kako ne bi došlo do otvorenog fizičkog sukoba između službenog vlasnika i službenog korisnika stana. Nervoza i neizvjesnost osjećaju se u zraku (tu su još novinari i aktivisti nevladinih udruga za ljudska prava). Ali onda iznenada slijedi pozitivan šok: ministar branitelja Predrag Matić osobno dolazi sa ponudom o pomirbi. U ime trajnog mira i slobode, nezvanom podstanaru nudi garsonijeru i povoljan stambeni kredit (kao kompenzaciju za izgubljene kvadrate), samo da se iseli. Čovjek je zadovoljan uvjetima ponude, slijedi stisak ruke i povijesna fotografija.

Ovo je još uvijek trenutak kada je na djelu zaostali pravni sustav kaubojske Hrvatske, uspostavljen netom poslije slamanja "komunističke tiranije".  Pokazna vježba međutim još i dalje traje. Samo dan poslije "sklapanja" ugovora na ministrovu riječ, autoritativno stupa na scenu reformirani odjel splitskog Općinskog suda i nalaže ono što je trebalo naložiti prije dvadeset godina - hitno iseljenje svih osoba koje nelegalno koriste stan obitelji Nikolovski, bez obzira na njihovo legitimno pravo da u njemu neovlašteno borave (nije kontradikcija nego izvorno hrvatska pravna tranzicijska zavrzlama). Presuda još nije pravomoćna, ali je  bezuvjetna. Garsonijera i kredit se ne spominju. KRAJ VEŽBE.

Kratka analiza, opća ocjena i zaključak

Na prvi pogled upada mi u oči neusklađenost postupka Ministarstva branitelja i Općinskog suda u Splitu, što je veoma simptomatično u pogledu suradnje izvršne i sudbene vlasti. Vjerujem da se i sam ministar lupio šakom po čelu kad je poslije čuo odluku suda ( da mu je netko javio na vrijeme sigurno bi uštedjeti barem na jednoj garsonijeri a ne se zalijetao sa obećanjem za koje je pitanje da li ga uopće može ispuniti ). No, sve u svemu, sagledavajući one  bitne formalno-pravne i obrazovne aspekte, možemo zaključiti da je ova nastavno-pokazna vježba u konačnici veoma uspjela, jer osim što je jedna davna nepravda konačno ispravljena, i osim što su studenti i đaci naučili jednu poučnu lekciju iz domaće povijesti i sadašnjosti, ponovo je aktualizirano pitanje nekoliko tisuća identičnih sudskih predmeta koji još uvijek stoje na čekanju (ili su namjerno gurnuti pod tepih). To je istina na koju smo svi polako zaboravili...istina o kojoj šute i saborski zastupnici i biskupi, što ostavlja sasvim neugodan dojam da Hrvatska praktički nikada nije ozbiljno zatvorila to famozno Poglavlje 23., nego samo otvorila i ZAKLOPILA.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar