Pogriješili smo, oprostite!

«Zapocnete temu, i sad podvucete rep. Prekrasno! Kad je trebalo komentirati Balasevica bili smo dobri, cak ste nas i citirali, a sad kad kometiramo Vas, vise se ne poznamo!», tako piše izvjesni Ivan na interesnoj grupi hr.soc.grad.virovitica, na kojoj se raspravlja o našim gradskim temama i dilemama i gdje je trenutačno glavna tema .
Sve je krenulo od ovoga posta: «Citam na virovitica.netu vjesti i na prvoj strani pise o tragicnoj automobilskoj nesreci naseg sugradjana koji je nastradao jer je vozio pijan i pise da je imao alkohola "2,14 grama po kilogramu". Tu valjda misle na promile. Onda odem procitat cjelu vjest, a tam pise da je imao alkohola "1,14 grama po kilogramu". Pa ko je tu lud mislim si? Di se dodao ili izgubio cjeli jedan "gram po kilogramu"? Posto poznam Denisa, zanimalo
me. Onda odem na virovitica online i tamo nadjem tocan podatak, odnosno radilo se o "(2,14 g/kg)" kako pise.
Sad me zanima, zasto novinari koji su profici, pisu svakakve gluposti, prepricavaju vjesti, dva puta pisu jedno te isto i nisu u stanju napisat istinu ili tocno onako kako je bilo, dakle tocni podatak u najavi ili glavnom tekstu? I kad to gledam, pitam se koliko u stvari ima takvih (dez)informacija koje nam serviraju svaki dan i koliko im mozemo vjerovat? Sta da nemamo i drugi portal koji vode, pazi sad, amateri koji taj posoa naprave puno profesoinalnije od ovih "profesionalnih" novinara? I onda procitramo u novinama kako ovaj ili onaj tuze novinare jer su krivo napisali, izvukli iz konteksta, i slicno, a novinari kazu da to nije istina. No da to nije bas tako, i sam sam se uvjerio vise puta kada su napisali nesta sta ja zaista nisam rekao, pa cak i dodali po svom nahidjenju stvari koje nemaju veze sa istinom. Kad sam postavio pitanje zasto je to tako, dobio sam odgovor da su oni mislili da bi to bilo bas zgodno da se bas tak dogodilo!!! Zamislite. Eto, sreca u svemu tome je da nas mali gradic ima dva izvora vjesti na internetu pa istina ipak na kraju dizadje na svjetlo dana.
Kak nam je grupa nekak zamrla, evo teme da ju malo razbudimo :) Dakle, sta mislite o informacijama - dezinformacijama kojima nas kljukaju novinari i "novinari", amateri i profici u nasem gradu, novinama i internetu? Mozemo li im vjerovati sve sto napisu. Jeli to istina ili laz? Kakva su vasa iskustva, vjerujem da ste ih imali. Zivnimo i recimo svoje misljenje. Bez
brige, citaju oni i njuze, a ak ne, cut ce od nekoga :)))».
Post je potpisao «zbunjeni».

Anonimci ne moraju nužno biti anonimusi

Ne znam da li da žalim ili ne što sam na ovaj post reagirala porukom da možda treba raspraviti o tome što kada vas zbog tiskarske greške pljuju anonimci. Ajme, koju je to tek lavinu sručilo na nas.
Javio se, između ostaloga, Kristijan Gasparević, pa piše: «Dragi Gazdeki! Dugo se nismo culi, ali jednostvano nakon ovog Vaseg posta nisam mogao izdrzati da se ne javim. Vasa bahatost nepoznaje granice. Kako se samo usudjujete sve korisnike ove news grupe nazvati
anonimcima???!??? Mi se svi medjusobno poznamo. Znamo tko je Tantrum, tko je Iguana, Danijel... i vi kao novi korisnik grupe upadnete ovdje i kazete da su svi anonimci! Sramite se! To sto ste napravili ne spada u tiskarsku pogresku. Stranice su Vam pune gresaka. Pogledajte si Vasu Pusu. Neznate ni web adrese napisat. Sramota. Kristijan Gasparevic»

Htjela sam onda odgovoriti Kristijanu Gasparevicu da rječju anonimci nisam mislila na anonimuse, dakle, one koji nemaju ime u javnosti, koji nemaju reptaciju, jer da sam to mislila to bih i napisala. Napisala sam anonimci, jer, ruku na srce, teško da se netko zaista zove "zbunjeni" (neka mi oporosti ako griješim).

Isprika svima, a ne samo njima

Ali nisam odgovorila Kristijanu Gasparevicu na newsima već sam odlučila odgovoriti im "kolektivno", na stranici Virovitica.neta. Na to me potaknuo post koji je potpisao zbunjeni: «Pa tak ti je to s "profesionalcima", nit se znadu sva?at, nit znaju branit svoje stavove, okreau stvari onak kak njima paše, tumaee ih u korist svojih interesa, izvlaee iz konteksta i prezentiraju kaoda su njihove. A kad ih uhvatiš na red, onda su tu krive tiskarske greške, ili smo mi krivo svatili, drugi si im namjestili, oni su obmanuti i svašta... samo oni nisu krivi. Neznaju rea hvala, neznaju rea oprostite, neznaju rea pogrešili smo. Tak to rade profesionalci. Oni su nepogrešivi, a i ak pogreše, vea znamo - krivi su drugi >:-)».

Pogriješio si, dragi "zbunjeni". Ovi novinari itekako znaju reći: «Pogriješili smo, oprostite!» ili «Oprostite, pogriješili smo!» (većina, sigurno, shvaća u čemu je ovdje razlika!)
Na žalost, pogriješili smo i to ne jednom. Narodna izreka kaže da tko radi taj i griješi, a mi namjeravamo raditi. Dakle, griješit ćemo sigurno još. Nećemo reći da nam je to netko drugi podmetnuo. Svaka greška na Virovitica.netu naše je (ne)djelo. I kada nas na to upozorite spremni smo se ispričati. Možemo samo obećati da ćemo nastojat da grešaka bude sve manje i da – ako ih već ima – budu što sitnije, bezbolnije.

Vidiš, Ivane, nismo ni u kome slučaju podvukli rep. Samo smo shvatili da ispriku ne zaslužuje tek desetak ljudi koji se «vrte» po interesnoj grupi, nego svi naši čitatelji i, kako bi i oni koji ne posjećuju interesnu grupu hr.soc.grad.virovitica znali o čemu se zapravo radi i što ljudi misle o nama, odlučili smo im predočiti što se to tamo zapravo događa. Citirati vas ne samo kada podržavate Balaševića (koji, usput, uopće nije nikakva naša akcija, nego samo vijest koju smo pronašli i objavili!), već i kada nas pljujete. Zašto ne?

Polemizirajmo - ali na razini

«Pljuc, pljuc, ravno u oko tvoje aoravo. Tak ti je to kad negledaš pa nevidiš. Ja ti nisam anoniman, nego sam samo, pljuc, zbunjen a kad sam zbunjen onda postavljam nezgodna, pljuc, pitanja, i dajem nezgodne komentare. A to da, pljuc, pljujem, to je zato jer kad sam zbunjen nemogu se, pljuc, kontrolirati pa brzo prieam i onda mi, pljuc, izleti jel, pa popljujem sve oko sebe, pa eak i sebe. Eto, baš sam se zaslinio po rukavu... Je baš sam gledo te tekstove u Pussy i stvarno, pljuc, ima i jako puno, naravno sje*ali oni u tiskari, a ima i u onim prije šta su, pljuc, izašle. Ja bi promjenio tiskarnicu da mi se ljudi ne smiju dog gledaju, pljuc, moju Pussy jer ispada da su nepismeni. Ja nisam pismen, sam sam zbunjen, al to vam nije isto...», piše nedavno «zbunjeni».

Zaista, to nije isto. No, najgore je od svega što sam nakon čitanja svega ovoga i ja prilično zbunjena. U povijesti svjetskog i hrvatskog novinarstva ispisane su tisuće i tisuće stranica raznih polemika, rasprava koje su se vodile u uglednim i manje uglednim listovima. Polemike su se vodile i u novije vrijeme u radijskim programima, na TV-u, a vode se i na Internetu.
Samo, da biste polemizirali potrebni su argumenti na koje biste odgovorili, kakva-takva razina pismenosti onih s kojima polemizirate i naravno - ime i prezime! To je bit polemike. Da stojite vlastitim imenom i prezimenom iza onoga što ste napisali ili izrekli.
Nekako mi se čini da ovdje nešto od toga ipak nedostaje i zbog toga nećemo polemizirati. Obećajemo samo onima koji ne prate interesne grupe ili barem ne ovu da ćemo ih redovno izvještavati o najzanimljivijim detaljima rasprave koja se tamo o nama vodi. Ako vas to uopće zanima…

Možda i sada griješimo i netko će reći da smo bahati jer odgovaramo našim čitateljima. No, činimo to zbog onih kojima smo dužni ispriku, a ne znaju na koji smo način spoznali svoje greške, kojih će ubuduće, nadamo se, biti sve manje!

P.S. Ispričavam se što neki znakovi, korišteni na newsima, ne mogu biti prikazani i u ovome tekstu.
I što opet radimo pa griješimo.