Konačno smo dočekali da nam na ove Roklicerove večeri iz metropole dojde i prvi zavičajac i to s onim u tri popodne... koji više ne vozi jer se ne radi o vlaku niti autobusu već poznatom osobnom automobilu koji, iako poznijih godina, kada se njegov vlasnik na put u rodni grad sprema, veselo prede i pjeva.
Mirko Kovačević, od Mijokovi, je onaj virovtički pican iz Ljubljanske ulce, kako reče, koji je odrastao na ođeničkom mostu i ispustu na kraju sokaka na kojemu je s pogledom na bilogorske obronke igro nogometa trkajuć' mijura od svinjske kože i na jami iza željezničkog mosta naučio plivati.
Spisatelj, profesor, Rodoljubaš, urednik biblioteke, nekoliko knjiga i monografija, kazališni i likovni kritičar, Hrvatski kulturni sabornik i dugogodišnji predsjednik Zavičajnog društva Virov'tičana u Zagrebu te naš čežnjivi promotor i kroničar na početku svoje pjesničke večeri se prisjetio svojih zlatnih vremena kada je radio kao referent za kulturna zbivanja u jednoj tako velikoj firmi kao što je Ina koja je tada, kao prava darežljiva i suosjećajna strina, poticala radnike i amaterske umjetnike na svekoliko djelovanje imajući razumijevanja i onoga najvažnijega, financijskih sredstava, za takav vid angažiranja, promicanja i druženja. Rezultat toga je bila vrijedna Biblioteka INA koju je osnovao i uređivao.
Prije stihovanja saznali smo da je svoj obrazovni put započeo stazama našeg poznatog, virovitičkog sugrađana, Tome Maretića, a s poezijom je ozbiljno krenuo kao devetnaestogodišnjak pišući metodom pokušaja, pogrešaka i ispravaka koja se u mladih pjesnika prakticirala od strane mentora zbog kojih je studirao i latinski.
Poetski dio je in media res počeo, a kako drukčije nego Viroviticom, koja svima njima koji dugo godina žive izvan ''dođe kao Židovima Jeruzalem i gdje god da smo, mislimo na nju i nadamo joj se te uvijek rado dolazimo iako sve teže i teže''.
Knjiga ''Zagasite sretnosti'' sveobuhvatna je autorova kompilacija lirskih zapisa iz predhodnih triju knjiga: ''Svakidašnji krajolik'', ''Slike srednjih godina'' i ''Čežnjive daljine'' nadopunjena autorovim novim pjesmama. Nastala 2002. godine donosi posebnost s proznim ciklusom pjesama drukčijeg iskoraka i motiva u kojoj ima pjesničkih doticanja Matoša, Držića, Kranjčevića, Lorce i novog izražajnog ugođaja te je stoga našem pjesniku starog kova upravo zbog toga posebno draga.
Iz svoje prve knjige nastale daleke 1994.-te recitirana je istoimena pjesma ''Svakidašnji krajolik'', ''Sjećanje na zvijezde'', ''Kruh, vino i poneka sreća'' koja govori o pozivu na prijateljstvo i posebno osebujna ''Malo starija ludost'' ljubavnog karaktera čija priča se jako svidjela. U kojoj sročeni stihovi govore o pjesnikovoj ludosti i prisnosti jednoga ljetnog susreta na moru i čežnji prema jednoj Čehinji sa sjetnim završetkom na kraju.
Posebno zanimljive su bile kratke minijature u maniri aforizama o računovodstvu, pisanju, Don Kihotu, paukovim nitima i ''starim panjevima iz kojih niču zelene grane'' - misaonim minijaturama s poantom na kraju.
''O susjedstvu'' i susjedima koji su jednako važni koliko i neizbježni u svakom životu ispunjenom uvažavanjem, poštovanjem, ljudskošću i potrebom pa kad netko takav iz susjedstva ''otputuje'' na onaj svijet ostavljajući neizmjernu prazninu tamo gdje su bili rado viđeni i ispunjeni kažemo ''da je prava šteta jer bio je ljudina!''
Ciklus ''Virovitički poliptih'' nastao prilikom podužeg izbivanja iz grada nakon povratka i zabilježen u zbirci ''Čežnjive daljine'' 2000. godine u izdanju virovitičkog Ogranka Matice hrvatske, urednika Ivana Zelenbrza i obogaćena akvarelima, nažalost preminule, Bernarde Idžojtić s kojom je autor imao odličnu višegodišnju suradnju, posebno su među prisutnim ženama i pokojim muškarcem zaokupili svu pažnju koja je tankoćutnom gostu zapela za oko i zašaputala u uhu iskazavši svaku pohvalu na pozornosti, podršci i prisnosti svojih prijatelja poezije i uopće. Nastale u svega par mjeseci, pjesme su to koje mnogi Virov'tičani tamo u Zagrebu vole slušat'. ''Lipe virov'tičke'' u kojoj se sjećanja otvaraju i predaju prepoznatljivim mirisima grada i patini; ''Krajolik noćnog sjećanja'' koji nas zove poput zvuka zvona crkve sv.Roka, ''Davnina'' koja nas grije, ''Povratak'' u ljeto zavodljivo preplavljeno starinskim napjevima i zvucima tambura sa starim zapretenim prijateljstvima, prisnostima, ljubavima i nježnostima koje nijedna daljina ne može razdijeliti.
Na ovoj uspješnoj i podužoj književno-poetskoj večeri bez uobičajene pauze od šest minuta i pedesettri sekunde autora je na gitari pratio desetogodišnji Kristian Matković, daroviti učenik glazbene škole ''Jan Vlašimsky'', koji je sa nekoliko probranih i poznatih minijatura za gitaru naziva ''Koraci'' i ''Poloneza'' domaćeg autora, Varaždinca iz devetnaestog stoljeća, Ivana Padoveca te ''Etidom'' Jeana Norisa Muroa i ''Oberonom'' Nikite Koškina posebno romantično popratio ovaj pravi virovtički događaj prepun ljubavi i misli neugaslih upućenih voljenome gradu... (Cug/1. lipnja)
Ove subote u Cug iz Varaždina dolaze Ljubica Ribić i Milan Novak
