Toga će proljetnog dana, negdje početkom svibnja 2009. godine, u malenom podravskom selu Gradec biti posebno svečano. Mještani će se obući kao za kirvaj i okružiti žuti Konstruktorov bager smješten pred nekoliko metara širokom i dubokom rupom. A odmah do bagera, tek na rubu rupe stajat će oni: potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić u svom najboljem nedjeljnom kostimiću i s frizurom, i šef »seljaka« Josip Friščić u svom omiljenom sivom odijelu i crvenoj kravati. Malo iza njih, kao zaštitari, smješkat će se HDZ-ovi ministri Damir Polančec i Gordan Jandroković.
»Ajde, Đurđa, mi smo Podravci džentlmeni, ubaci ti prvu lopatu šodera«, reći će Friščić koalicijskoj kolegici i ona će ponosno, ležernim zamahom lopate ući u povijest svoga kraja kao žena koja je otvorila izgradnju autoceste Zagreb - Bjelovar - Koprivnica. U tom trenutku, naravno, neće biti gotova projektna dokumentacija jer su potrebni mjeseci da bi se nešto što je brza cesta preprojektiralo u autocestu. Neće biti, podrazumijeva se, ni nove lokacijske dozvole, a sasvim je sigurno da još neće ni približno biti gotov dodatni otkup zemljišta za cestu širu od planirane.
Na računu Hrvatskih autocesta teško da će biti osigurana sredstva za izgradnju, jer opća je kriza u punom žaru a HAC je već opterećen kreditima. Ali nema veze, važna je simbolika, važan je kamen temeljac jer lokalni izbori su za dva tjedna pa Đurđa i Joža biračima stisnutim krizom moraju obećati nešto veliko.
Šalu na stranu. Autoput prema Bjelovaru i Koprivnici novi je Pelješki most vladajuće koalicije, imaginarni projekt za kojega država niti ima para niti ima nasušne potrebe. To je mamac za birače, mrkva na dugačkom štapu kada im se već ne može ponuditi veće plaće, manje kamate na kredite, efikasno zdravstvo, bolji život.
