«Virovitica je još uvijek u ustima premijera na svim političkim skupovima»,
rekao je u našem razgovoru sredinom travnja virovitički gradonačelnik Ivica
Kirin.
Zato ovih dana bjesomučno listam novine, slušam radio, gledam TV, surfam bespućima
Interneta ne bih li pronašla da nas je Ivo Sanader ipak negdje spomenuo na riječkom
stranačkom okupljanju pred više od 2200 izaslanika. Zahvalio se, javljaju svi,
«posebno srdačno» šibenskim i biogradskim HDZ-ovcima na sjajnim rezultatima
koje je HDZ ostvario na izborima za gradska vijeća. Nije, pišu, zaboravio ni
zahvalu Branimiru Glavašu za ono što je učinio u Osječko-baranjskoj županiji…
Zahvalio se čak i svojoj supruzi i obitelji na podršci i razumijevanju. Virovitica
je, čini se, opet svedena pod rubriku «OSTALI».
Naravno, ako je vjerovati medijima. Možda nas je Ivo i istaknuo kao grad odakle
je HDZ krenuo u svoj novi pobjednički pohod prošloga proljeća, ali nas novinari
nisu znali pronaći na karti Hrvatske pa su mislili da je to ionako nevažan detalj
da bi o njemu izvijestili javnost.
Bit će da su virovitički izbori bili davno. Nešto kao lanjski snijeg. Ivo Sanader
nas je, bojim se, zaboravio. Ali zato mi imamo svoje lokalne političare koji
će se već pobrinuti da Ivo zbog Virovitice provede još koju besanu noć.
Ne nadam se doduše prijevremenim izborima. Na to ukazuje i poziv stigao za sjednicu
Gradskog vijeća, u petak, 30. travnja. Kao prva točka dnevnog reda, odmah nakon
Aktualnog sata i zapisnika s prošle sjednice, na njemu je zahtjev za razrješenje
Zlatka Lanšćaka dužnosti predsjednika Gradskog vijeća. Potpisali su ga vijećnici
HDZ-a i HSP-a jer, kažu, nema smisla da prvi među jednakima bude – oporbeni
vijećnik!
«Poslije petka u Virovitici ništa više neće biti isto», kaže Zlatko Lanšćak.
Treba mu vjerovati. Već u petak znat će se ima li ga (a vjerujem da ima!) i
tko je «uljez» u oporbenim redovima i tko je taj tko će samo potvrditi već uvriježeno
pravilo da je vlastita – da prostite – stražnjica važnija od bilo kakvog moralnog
kodeksa. Mala je «nezgodacija» što taj Netko tko će izdati ideale u koje se
do jučer kleo, ovaj puta ne može dati prešutnu podršku nedolaskom na sjednicu,
jer za Lanšćakovo «brisanje» s virovitičke političke scene (barem privremeno)
bezuvjetno u Velikoj vijećnici na Trgu Ljudevita Patačića, u zraku mora biti
deset ruku. Fotoreporteri navodno već znaju u koju će klupu u tome trenutku
uperiti objektiv fotoaparata. Neću ipak špekulirati i prepričavati kuloarske
priče o tome kako Historia est magistra vitae i «čeprkati» po arhivama kako
bih na vagu stavila postupke nekih koji i danas na osnovu izbornih rezultata
odlučuju o našim sudbinama. Kad bi netko otvorio kladionicu otprilike znam na
koje bih ime stavila ulog!
Čekajmo ipak svi zajedno do petka. Poslije njega ništa više neće biti isto.
Zapravo drugačije je već i danas jer nas iz medija zasipaju parole tipa: «Pokrenuli
smo Hrvatsku, indeks optimizma je prešao 50 posto!», «Vjetar puše u leđa najboljih»,
«Prošlo je vrijeme vođenja politike prepucavanja, vrijeme je za pokazivanje
rezultata rada»…
Počelo je!
Zna to, vjerujem, i «uljez» (ako ga ima) u oporbenim redovima gradskih vijećnika.
