Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite
  gg           28.08.2006.         4820 pogleda
Plagijat

Trebao sam onaj plagijat smješten u stupcu desno ispod naslova «Utopija malih bogova» već odavno skinuti. Nisam to učinio jer smo u proljeće počeli raditi na redizajnu stranica pa sam mislio da će sa starim stranicama, vrlo brzo, otići i «novinarski» pokušaj Borisa Tomšića, jer se već tada, nakon samo dva članka umorio i shvati da javnosti, ipak, nema što reći. Ali, prošlo je otada dvadesetak nedjelja, rad na novim stranicama se odužio, dani tjerali jedni druge, novi događaji navirali i za «utopiti Boru» jednostavno nije bilo vremena. Možda je to i dobro, jer, da je onda bio utopljen nikada se ne bi saznalo

Imenica plagijat, podsjetit ću, potječe od latinske rijeci plagium, sto znaci kidnapiranje, otmica čovjeka. U širem značenju ona se upotrebljava kao sinonim za krađu umjetničkog djela, prisvajanje tuđega autorstva, izdanje tuđega rada pod svojim imenom.

«Plagijat je, stoga, eufemizam za suptilni oblik krađe. U društvu koje je izgubilo svoj identitet i traga za novim, krađa je postala najjednostavniji put. Lopovluk se, stoga, ne manifestira samo kao prisvajanje tuđih materijalnih dobara - zemlje, kuća, tvornica, već i u otimačini i prisvajanju tuđih duhovnih vrijednosti», piše književnik Mile Stojić.

Nije moj bivši suradnik ni prvi ni posljednji koji je posegnuo za tuđim ili koji su raznim smicalicama obmanuli svoja uredništva, kolege i čitatelje. Radila su to i ozbiljna novinarska pera, profesionalci koji žive od pisanja, koji su ponosni nositelji press iskaznica, «ugledni» građani, velike medijske face. Povijest novinarstva pamti izmišljene intervjue, lažne reportaža, prepisane rečenice pa i čitava poglavlja članaka, ukradene fotografije…
Dva najsvježija primjera u Hrvatskoj su izmišljeni intervju s Mirkom Norcem (napravio ga je i podvalio je urednik dnevnih novina) i izvještaj s koncerta Gibonija (pisao eminentni glazbeni kritičar dva dana ranije, slučajno objavljen dan prije održavanja koncerta).

I sam sam bio žrtva plagijatora. U studenom 2002. godine izvještavao sam o teškoj prometnoj nesreći u Lozanu kada je pod naletom jurećeg Mercedesa poginula osmogodišnja djevojčica. Razgovarao s očevicima, zabilježio potresne trenutke pred zgradom osnovne škole na obilježenom pješačkom prijelazu i prenio apele mještana da odgovorni nekako stanu na kraj divljacima na cesti. Drugih novinara nije bilo pa je «Glas Slavonije» jedini imao tu priču. Sljedećeg dana u drugim, puno čitanijim dnevnim novinama prepoznao sam svoje fotografije potpisane tuđim imenom, dijelove svojih rečenica i izjave mojih sugovornika. Nisam mogao vjerovati! Šokiran takvom drskošću nazvao sam «autora» i tražio objašnjenje.

Proslavljeni vanjskopolitički novinar najvećeg američkog lista USA Today Jack Kelley, kandidat za Pulitzerovu nagradu 2002. godine koji je izvještavao iz 96 zemalja, često i kao ratni reporter, bio je prisiljen dati ostavku nakon što se otkrilo da je izmišljao svoje izvještaje.

I novinar The New York Timesa, Jayson Blair dao je ostavku nakon što je utvrđeno da reportaže ne piše s terena putujući Amerikom, nego iz svog newyorškog doma.

I ne pišem sve ovo da bi amnestirao Borisa Tomšića. Naprotiv, strašno sam razočaran njegovim postupkom, ali svatko ima pravo na izražavanje, pa i plagijatom. Time je rekao sve o sebi, svojim pogledima na svijet i svojim svjetonazorima.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Blog urednika