DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Plaće su rasle sa 100 na 800 eura. Mogu se i vratiti na 100 eura...


  Komentar           Mijodrag Šajatović/Lider           21.09.2012.         2825 pogleda
Plaće su rasle sa 100 na 800 eura. Mogu se i vratiti na 100 eura...

Prije desetak dana, kad je agencija Fitch zadržala Hrvatskoj kreditni rejting i čak poboljšala procjenu za budućnost, doista se na trenutak činilo da je riječ o ‘početku kraja' četverogodišnje agonije zemlje.

Međutim, bilo je dovoljno da HEP iziđe sa zahtjevom za povećanje cijene grijanja za nevjerojatnih 36,7 posto pa da se zaključi kako famozno dno još ni izdaleka nije dotaknuto. Slobodni pad ekonomije kojem smo svjedoci, ali i čiji smo objekti, zapravo nije pad do dna na koje će se ekonomija, država i građani u nekom trenutku tvrdo prizemljiti. Pa ćemo otresti odjeću, previti rane i početi se penjati prema svjetlosti.
Padanje koje traje četvrtu godinu nije usmjereno prema dnu, jer dna nema, nego prema mjestu na kojem će se na trenutak uspostaviti ravnoteža. Nakon koje bi stvari trebale krenuti nabolje. Glavna je neravnoteža između domaće proizvodnje i potrošnje. Tu je onda neravnoteža u proračunu, zaduženosti, vanjskoj razmjeni, odnosu između zaposlenih i onih bez posla...

Zračni tunel Stvari bi se mogle najbolje opisati zračnim tunelom. Onim vertikalnim, kakav se katkad može vidjeti na TV-u. Pritisak zraka odozdo tako je snažan da čovjek od 70-ak kilograma lebdi. Da se stroj namjesti na još jači pritisak odozdo - lebdeća osoba bila bi gurnuta u visinu.
Bez sličnoga pritiska odozdo hrvatska ekonomija neće poći prema gore. Neće izaći iz recesije. Potpredsjednik Vlade Ratko Čačić pokušava državnim investicijama proizvesti taj potisak. Nažalost, čak ako i uspije probuditi državne investicije pritisak neće biti dovoljan za izbavljenje iz recesije i stagnacije. Tu snagu ima samo realna industrija, a ne odgađanje građevinarima-zombijima obveza zbog kojih su im blokirani računi. Opet nažalost, kako pokazuje uvodna priča u ovotjednom tiskanom izdanju Lidera, Vlada panično bježi od definiranja industrijske politike. Intervencije u posrnuli korporativni sektor (Gredelj je posljednji primjer) provode se od slučaja do slučaja i bez jasnih kriterija. Bez velike slike koja se na kraju želi sastaviti.
Posljedica upornog bježanja od hvatanja ukoštac s reindustrijalizacijom zemlje može biti da slobodni pad i nada da je dno ipak negdje dolje potraju još nekoliko izgubljenih godina. Već čujem protivljenje onih koji ne mogu prihvatiti da bi svijet na kakav su se naviknuli posljednjih desetak godina tako lako mogao nestati. ‘Pa ne mogu plaće i kupovna moć padati unedogled!'

Ta tvrdnja uopće nije točna. Od generacija koje su bile u radnom odnosu na početku 90-ih prošlog stoljeća još ih je malo na plaći. Mudriji i snalažljiviji već su odavno u mirovini (prosjek umirovljeničke životne dobi od 51 godine to potvrđuje). A oni koji se nisu na vrijeme sklonili sad su znatnim dijelom na popisima nezaposlenih, bez izgleda za povratak u ‘ligu prvaka'. Ali svi se sjećaju kako se sa slomom posljednje federalne vlade koju je vodio Ante Marković i s početkom rata u nekoliko mjeseci plaća strmoglavila s 1000 ili 2000 ondašnjih njemačkih maraka (ekvivalent je sadašnjih 500 do 1000 eura) na jedva 100 do 200 maraka. I tek se na toj razini uspostavila ravnoteža između pritiska odozgo i otpora odozdo.
Kad se usporedi takav drastični pad sa sadašnjim mjesečnim smanjivanjem prosječne plaće u Hrvatskoj za stotinjak kuna na mjesec - može biti jasno koliko se duboko može padati.

Indeksacija plaća Zato se zaposlenici u javnom sektoru mogu buniti koliko god hoće - njihova će primanja, realno sigurno, a nominalno ako Vlada ostane čvrsta, padati do neke točke ravnoteže ondje dolje. A gdje će ona biti, odredit će rezultati vanjskotrgovinske razmjene hrvatskih tvrtki sa svijetom. Dok izvoz robe i usluga ne krene ofenzivno gore, nema izgleda da se dugoročno zaustavi osiromašivanje hrvatskih građana. Nemamo što izvoziti? Ako ćemo tako defetistički, u redu. Ali to, gospođe i gospodo, znači da će prosječne plaće, a onda i kupovna moć potrošača, padati prema onih 100 eura. Moguće su pobune i pobjede pogođenih. Ali onda plaće neće padati, nego će - kasniti. Isto će se dogoditi s mirovinama... Ravnotežu može svima zajedno donijeti samo realni sektor.
Jedna od mjera koje bi sigurno bila učinkovite jest indeksacija plaća saborskih zastupnika, članova Vlade i svih iz nadgradnje. Ako jedan mjesec u realnom sektoru plaće padnu za tri posto, za toliko neka manje dobiju premijer i njegovi ministri. Možda ih to natjera da shvate poruku o potrebi postizanja ravnoteže u ekonomiji.

Kolumna Ekonomalije Mijodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

siniša prpić
22.9.2012. 15:58
@vobrado, nemojte biti sigurni u ovo zadnje....., i opet ste tek djelomično u pravu.
vobrado
22.9.2012. 11:12
Apostrofirano je puno toga. Pretpostavka je da je u svakom ovom poduzeću bilo mućki, no to bi trebalo pravno dokazati. Nažalost, toliko sudaca nemamo, ali bi stvarno bilo iluzorno očekivati velike promjene. Nažalost, to je tako.
Glede hrvatskih šuma, nećemo puno komentirati. Svatko od nas zna koliko može jedan obični lugar godišnje pronevjeriti kubika drva, a da ne pričamo dalje. Nažalost, bilo bi tu jako puno posla, ali nitko nema hrabrosti, ali nažalost niti mogućnosti krenuti konačno sa čišćenjem terena.
siniša prpić
22.9.2012. 8:34
@vobrado, samo djelomično bih se složio s Vašim tezama. Nisam pristalica teorije da su neki jeli meso, neki kupus, a u prosjeku smo svi papali sarmu.
Ovo ne iz razloga zloće, već iz jasne poruke da se lopovluk ne isplati.
Nisam siguran da su svi koje ste pobrojali, istovjetno "mastili brka". Isto tako sam siguran da u svakom apostrofiranom "subjektu" postoje ljudi koji nisu lopovi. Svatko neka čisti ispred svoga praga. U tom smislu, mislim da u Hrvatskim šumama ima podosta posla, jer je od neki dan objavljena informacija ( dvojica poslovođa u šumariji Kloštar privedena zbog 15 m3 građe ), uvreda za zdrav razum svakog zaposlenika poduzeća.....
Vezano uz "nepravilnosti" u radu Gradske uprave ( i gradskih poduzeća ), ja jesam progovarao i pitao upravo tamo gdje je za to i bilo mjesto ( sjednice Gradskog vijeća, konferencije za tisak ).
Naravno da u slučajeviva lopovluku, glavnu riječ imaju Državno odvjetništvo i Policija.
Od gospodina Kostelca se očekuje puno. S pravom.
Ja ipak vjerujem......
vobrado
22.9.2012. 2:14
Kako nije svima jasno da garnitura koja je na vlasti ne može i neće hvatati lopove. Za to je prekasno, a uz to morali bi počistiti i svoje dvorište. Tako je to i u Virovitici. Možemo se mi pitati što god hoćemo ali propale firme se više ne mogu vratiti među žive, a uzeti nešto nekome nakon toliko godina je zapravo neizvedivo. Mislim ovdje itekako i na Viroviticu. Odakle početi? Neka netko bude "frajer" pa neka kaže od koga da počnemo: Tvin, Šećerana, srednje škole, bolnica, županijska uprava, gradska uprava, čazmatrans, rapid, rad, kombinat, šumarija, flora, trgocentar, virovitičanka, hotel, šulentić, ina, banke??? Ovdje je riječ samo o Virovitici. A smijemo reći da je cijela Hrvatska upitna!!! Nema nam druge nego u jednom trenutku napraviti rez i reći: od sada je dosta! Ajmo napraviti reda, ali ne može revolucijom. Jedna nepravda ne može stvarati drugu nepravdu. Stvarno smo si zakomplicirali situaciju.
siniša prpić
21.9.2012. 19:28
Nad ovim tekstom se treba dobro zamisliti. Ne znam koji dio bih posebno "boldao". Bojim se da je to gotovo cijeli tekst.
Nova garnitura na vlasti treba pod hitno procesuirati silan lopovluk koji se dogodio u R.H., zatim oduzeti pokradeno ( u proračun ), a tek tada stezati remen radnom čovjeku.
I opet ću spomenuti virovitički Tvin, kao stožer realnog sektora Virovitice i V.P.Ž. i rijetkog izvoznika stvarne drvne industrije u Hrvata. Ovo stoga, što su u pitanju ( ako se ne varam ), 900 radnih mjesta, koje pune prihodovnu stranu proračuna Vtc..
Sve pohvale autoru teksta.
vobrado
21.9.2012. 12:35
Ovo je realnost koju nažalost mnogi ne žele prihvatiti. Prije ili kasnije ćemo se svi morati suočiti s ovim činjenicama i pokušati učiniti ono što je najbolje da se iz svega toga izvučemo.


Još iz kategorije Komentar



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: