Krajem devedesetih prošloga stoljeća silom prilika sam morao zatvoriti obrt. Bio sam vrlo uspješan, živio sam život dostojan čovjeka, vozio novi automobil i bio okružen s mnogo iskrenih i odanih prijatelja. Jednoga dana su me posjetili poreznici, nešto nerazumljivo pričali i uručili mi rješenje o zatvaranju. Zamjerali su mi što ne plaćam mirovinsko, zdravstveno i PDV. Blijedo sam ih gledao dok su se okrenuli i otišli.
Bio sam u šoku nekoliko minuta, a zatim odahnuo s olakšanjem. I tako mi se više nije radilo. Otišao sam u knjižnicu, i tamo proveo sljedećih nekoliko mjeseci. Čitao sam romane, zbirke kratkih priča i poeziju.
Jednoga dana mi se upalila lampica, nasmiješio sam se i trčećim korakom stigao kući. Tražio sam ženu da mi posudi 10 kuna i brzim korakom se uputio u knjižaru. Kupio sam olovku i nekoliko papira formata A4. Postat ću pjesnik, pjevušio sam radosno dok sam se vraćao kući.
Računao sam kao iskusan poslovni čovjek: - Treba mi dva mjeseca da izdam zbirku pjesama, Hrvatska ima 4,5 milijuna stanovnika, da svaki 45-ti kupi moju zbirku, to je 100000 prodanih primjeraka. Neka zarada bude 10 kuna po knjizi, to je milijun čistoga za mene.
Nakon mjesec dana predanoga rada, imao sam dovoljno pjesama. Na internetu sam našao popis izdavača i vlakom se uputio u Zagreb. Ušao sam u ured prvoga sa spiska, predstavio se i rekao: - Za ovu zbirku mi treba predujam od 200000 kuna, 750000 ćete mi platiti za mjesec dana, a vama poklanjam 50000. Nije beg cicija, završio sam.
On me začuđeno gledao, promijenio nekoliko boja u licu, a zatim rekao rečenicu po kojoj sam zaključio da me odbija: - Goni se, idiote, mene si našao zajebavati!
Izašao sam van iz ureda i zadovoljno se nasmiješio. Mnoge vrhunske pisce su odbijali na početku karijere. Otišao sam sljedećem izdavaču, tamo mi je tajnica rekla da ostavim rukopise pa će mi se javiti kroz nekoliko dana. Isto su mi rekli i kod ostalih 16 izdavača koje sam obišao. Neki od njih su mi se javili, a neki čak ni to. Uglavnom, svi su me odbili. Tri minute sam bio u nevjerici, a zatim sam shvatio. Svemir ima veće planove za mene.
Rusija od Jesenjina na ovamo vapi za pjesnikom moga kalibra. U osnovnoj školi Nada Dimić u Virovitici učio sam ruski, pa mi neće biti problem prevesti pjesme.
Zatim sam uzeo kalkulator, izračunao koliko zbirki ću tamo prodati, pa to pomnožio sa 10 kuna, a zatim pao u nesvijest.
Priča "Pjesmom do bogatstva" prva je u nizu od četiri priče koje zaokružuju jednu proznu cjelinu. Pročitana je na Virovitičkim umjetničkim večerima u Caffe baru Cug koje organizira Udruga FRiKK (voditelj Robert Roklicer). Zlatko Erjavec Ero (rođen 1958.) do sada nije pisao. Bavio se glumom, jedan je od osnivača Glum družine Keprure (1980.).
