Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Pješčani Zatonj - selo u kojem živi samo jedna obitelj


  Reportaža           15.06.2006.         2830 pogleda
Pješčani Zatonj - selo u kojem živi samo jedna obitelj

Do Pješčanog Zatonja, sela u gradinskoj općini, odmah uz rijeku Dravu i državnu granicu, danas se može samo poljskim putem napravljenim na oranici kukuruza. Na mjestu koje se nekada možda moglo nazvati ulicom samo je trava, makija, drač, raslinje i šuma. «Od prijašnjih dviju ulice sada nema niti jedne, svuda uokolo je šuma akacije, nigdje nema kuća, a nema ni starog tornja sa zvonom. Skoro sam zalutao», priča Predrag Štetić Fana, poznati virovitički novinar i pčelar (koji je priču o Zatonju objavio u Virovitičkim listu) dajući nam upute kako da dođemo do sela u koje je on redovito dolazio prije više od dva desetljeća ostavljati svoje košnice.

Zbog prometne izoliranosti iz mjesta je prije dva tjedna iselila obitelj Mojčec - Mirko je nepokretan, zbog bolesti često treba zdravstvenu uslugu, a njegova supruga Kata svakodnevno treba ići na dijalizu pa im je općina pronašla privremeni nužni smještaj u obližnjem Novom Gracu do kojega je lakše doći. Supružnicima je, naime, potrebna svakodnevna liječnička skrb pa su zdravstveni radnici imali problema putovati u Zatonj.
Odlaskom Mojčecovih u selu je danas ostala tek jedna, jedina obitelj.
«Sada smo ostali sami, više nikoga osim nas nema u ovom selu, a mi ne mislimo odlaziti. Ne smeta mi što nema nikoga, naučili smo tako živjeti. Ovdje smo pronašli svoj mir», kaže nam gazda Đuro Benčik koji sa suprugom Boženom, sinom Božidarom i kćerkom Monikom živi u dvije novoizgrađene prostorije. Njegovi roditelji, otac Josip i majka Barica, stanuju u odvojenoj starinskoj kućici. Stariji sin Marijan živi u Novom Gracu i u Pješčani Zatonj svakodnevno dolazi na imanje raditi u poljoprivredi. Sin Božidar i kćerka Monika idu u školu u Novi Gradac, a Monika još i pleše u tamošnjem kulturno-umjetničkom društvu koje njeguje mađarske, manjinske običaje.

Uz njih tu još žive pas, mačka, četiri koze, pet jarića, jarac, magarac i konj.
Djed Josip nam pripovijeda kako Zatonj nikada nije bilo veliko selo, ali je u njemu uvijek bilo života. Prije pola stoljeća živjelo je tu 150 stanovnika u tridesetak kuća, a onda su mladi postupno počeli odlaziti u potragu za boljim životom. Nitko nije mario za Zatonj u vrijeme kada se ljude nagovaralo da plug zamjene srpom i čekićem, a dodatni hendikep bio je i blizina granice s Mađarskom. «Sretan sam što je moj Đuro odlučio ostati na djedovini i što ne želi nigdje otići», kaže Josip.
Đuro se, naravno, bavi poljoprivredom. Trenutno uzgaja povrće. Iako je imao poduzetnički debakl, optimista je i ne misli odustati. Htio je uzgajati krave, ali je poticaj dobio za koze pa je 1999. godine kreditom kupio 50 koza, izgradio štalu veličine 40x7 metara, te još jedna manju za ostatak stada. Sagradio je i ostale gospodarske objekte, kupio i novi traktor jer je onaj kojeg je imao bio star i preslab te u zakup uzeo 30 hektara zemlje.
«Posao je sjajno krenuo», kaže nam. Bilo je dosta hrane, na samo stotinjak metara je Drva što je dobro došla zamjena za isušene bunare, nije bilo susjeda koji bi se bunili zbog koza što švrljaju svuda naokolo pa je stado naraslo na 120. Za mlijeko je dobivao 45.000 kuna.

«Moglo se dobro zaraditi! Računica je bila jednostavna pa sam se zadužio. Bio sam zadovoljan poslom unatoč tome što je svake godine bilo sve manjim poticajima i što je cijena mlijeka u otkupu padala. No, koze su odjednom počele ugibati, a veterinari su rekli da je to zbog manjka vitamina. Dao sam im vitamine u prehranu, a one su ugibale i nakon toga pa nam je danas ostalo tek četiri koze», priča Đuro napominjući kako je traktor morao vratiti dobavljaču jer nije plaćao rate kredita.
Šali se Đuro da je možda riječ o kozjem ludilu od kojeg, on na koncu konca, valjda neće poludjeti.

Kako bi spasila selo lokalna vlast Pješčani Zatonj planira pretvoriti u vikend naselje što je uvršteno i u Prostorni plan Općine Gradina. S obzorom na blizinu Drave i dravskih rukavaca tamo dolazi veliki broj ribiča pa se računa da bi upravo oni, uz one koji su odavde iselili, bili ti koji bi vikende provodili u Zatonju. U blizini je i karaula koja bi se, u budućnosti, mogla koristiti kao smještajni objekt. Drava i sve ono što ona nosi mogla bi se turistički valorizirati, a općina je tu spremna maksimalno pomoći. No, za početak potrebno je urediti cestu i dovesti struju podzemnim kabelom te riješiti ostalu komunalnu infrastrukturu.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Reportaža



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: